Svaki je nacionalist opsjednut uvjerenjem da je moguće mijenjati povijest. Dio vremena provodi fantazirajući o svijetu u kojem se stvari odvijaju onako kako bi trebalo – u kojem je, primjerice, Španjolska armada bila uspješna, a Ruska revolucija 1918. bila skršena – i dijelove tog svijeta će kad god je to moguće prenijeti u povijesne knjige. Veliki dio današnje propagandne književnosti čisti su falsifikati. Zanemaruju se materijalne činjenice, mijenjaju se datumi, miču se i mijenjaju navodnici kako bi se promijenio kontekst i značenje teksta. Događaji za koje se misli da se nisu trebali dogoditi prvo se ne spominju, a zatim i negiraju… Osoba koja negdje u svojoj duši gaji nacionalističku odanost ili mržnju, nikako ne može prihvatiti neke činjenice, čak i ako na stanovit način zna da su točne. Ideje donosi prijevod eseja velikog pisca 20. stoljeća.

Profesor Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti našao se na meti desnice nakon što je zastupnik DP-a Predrag Mišić u Saboru lažno ustvrdio da je nazvao Oluju genocidnom. Hajku su nastavili Anto Đapić, desničarski portali i pristaše Dražena Keleminca, koji su mu s prosvjeda poručivali prijetnje. Jović je upozorio da su napadi dio šireg pritiska na intelektualce i pokušaj zastrašivanja, te ocijenio da jačanje antisrpstva i političkih pritisaka s desnice ugrožava slobodu izražavanja i autonomiju sveučilišta: Živimo u vremenu post-činjenica i post-istine. Mogu samo gospodinu Đapiću reći da uloga intelektualca i jest da provocira, a ne da prihvati dogme i mitove… Neki ljudi nikad nisu prihvatili niti mirnu reintegraciju, niti kraj rata. Na određen način žale što je rat završio i kako je završio. N1, Novosti

Taman kad čovjek pomisli da je vulgarni nacionalizam na Euru iscrpljen s utakmicom između Hrvatske i Albanije, dogode se Turska i Austrija, neka vrsta višestoljetnog povijesnog derbija na Balkanu, pa se stvori novi problem.Prvo, što je to što ljude koji su evidentno uspješni igrači, s međunarodnim karijerama i egzistencijalno situirani ljudi, tjera na ovakve provale nacionalizma, čak i ako su reprezentativci drugih zemalja? I drugo, zbog čega su samo balkanski prostori ti u kojima neprovarena prošlost tako javno eksplodira na stadionima i u kojima postoji generalno nezadovoljstvo granicama, vidljivo još jedino po pitanju odnosa Rusije prema susjedima?

Potencijalni odgovor na oba ova pitanja je povezan, a tiče se obrazovnog, porodičnog, medijskog i državnog obrazovanja koje je posljednjih desetljeća eksplodiralo u smjeru naplate povijesnih računa i želje za povratkom stare slave, granica i sl. To se pak događa zato što, s izuzetkom socijalističke Jugoslavije, na balkanskim prostorima nije postojao nijedan modernistički, emancipacijski državni projekt koji je generalno nudio pogled u budućnost, puno više nego u prošlost. Dragan Markovina za Peščanik.

Populistička desnica koja vlada Poljskom, otkad je došla na vlast 2015. godine, dosljedno laže, iskrivljuje i infantilizira poljsku povijest. Iz povijesti pokušava izbrisati ‘nezgodne’ heroje, poput Lecha Wałęse. Javna televizija, radio i školski udžbenici predstavljaju Poljake kao narod koji uvijek stoji na strani dobra, neporočan i besprijekoran, za razliku od drugih zemalja i naroda, koji su krivi za sve zlo koje je zadesilo našu zemlju u prošlosti, i nastavljaju to činiti i danas. Dakle, službenim narativom vlada patetika i nezrelost u suočavanju s tamnijim stranama naše povijesti, primjerice u odnosu prema Židovima ili kmetovima. Vlada također stalno traži unutarnje neprijatelje, polarizirajući poljsko društvo. Prava žena su ograničena, dioba vlasti i nezavisni slobodni mediji su na udaru.  Građani je pokušavaju obraniti: u zadnjih osam godina prošli smo desetke kilometara sudjelujući u raznim demonstracijama. Nažalost, sa slabim učinkom. Express

Povratkom nacionalističkih mitova pokopano je napredno nasljeđe iz bivše Jugoslavije u pogledu emancipacije žena. Seksualno uznemiravanje je na području bivše Jugoslavije nešto uobičajeno i nedostaje svijest da se radi o kršenju prava žena.  (…) Skoro da nema literarnog festivala na kojem je književnica Lana Bastašić bila pošteđena sekstističkih komentara. U Sarajevu je na festivalu knjige Bookstan nju i književnicu Rumenu Bužarovsku jedan muškarac iz publike podučavao „o svetoj ulozi majčinstva”, izražavajući razočaranje jer majčinstvo ovim književnicama nije zanimljivo. (…) „Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“, zaključuje Bastašić u švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung i upozorava kako obrazovane žene i muškarci, poznati i renomirani ljudi, književnici i novinari s područja bivše Jugoslavije stalno ističu “svoj antifeminizam“. Navodi primjer Dubravke Ugrešić koju su ’90-ih prognali iz Hrvatske kao„izdajicu i vješticu” jer je prosvjedovala protiv nacionalizma, a u isto to vrijeme njezini su kolege, ugledni profesori književnosti, muškarci i žene – šutjeli. Deutsche Welle

“Tko zna, možda je velikosrpski nacionalizam zaista mrtav, ali tako živahnog mrtvaca svijet nije vidio još od pojave grofa Drakule. Meni se, u mojoj zastarjeloj svijesti, ipak čini da neupokojeno čudovište daje znakove života koji nisu ni sitni ni beznačajni. Recimo, u Srbiji je na vlasti ekipa koja svoje postojanje duguje velikosrpskom ratnom projektu”, piše Tomislav Marković za Al Jazeeru.

Rambo Amadeus se oglasio na svom Facebook profilu jer ga živcira kriva interpretacija nečega što je rekao prije par godina. Nisu nacionalisti ljudi koji imaju plaće 300 eura, nego je nacionalizam priča koja se servira ljudima s takvom plaćom, objašnjava. “Ako već netko ima silnu potrebu da me citira i zaprašuje mojim citatima okolinu, molim da to radi savjesno, pismeno i precizno”, poručuje.

“Želim skrenuti pozornost na ova pitanja: Povećavaju li se nacionalistički osjećaji? Da. Povećava li se u europskim zemljama broj onih koji potiču konflikte i obračune? Povećava” – kaže francuski predsjednik Emmanuel Macron o rastu krajnje desnog nacionalizma u Europi. Uzroke njihovom rastu vidi u nejednakosti. Ovdje original intervju, Jutarnji prenosi dio.

Donald Trump is finally comfortable calling himself a “nationalist.” pic.twitter.com/hTF1E76Z1p

— HuffPost (@HuffPost) October 23, 2018

“To je naprosto stvar politike – bivšem režimu i ideologiji bratstva i jedinstva je odgovaralo i jezično jedinstvo, a sadašnjim nacionalističkim režimima odgovara jezična razjedinjenost. Sve to iako se realna situacija, unatoč svemu, nije puno mijenjala. Treba također napomenuti i da situacija nije morala biti kakva je danas – npr. da je u 19. stoljeću neki tadašnji Trump zamislio da se jezik u SAD-u baš mora zvati američki i da je američki nacionalizam krenuo u tom smjeru, nema nikakve sumnje da bismo mi, iako bi taj jezik danas bio više-manje isti, govorili o američkom”, analizira u zanimljivom i informativnom intervjuu za Bilten lingvist Mate Kapović.