Petoga prosinca 1989. njemački prosvjednici jurišaju na sjedišta Stasija i KGB-a u Dresdenu tražeći osvetu i kažnjavanje represivaca. „Čuvar je odmah pobjegao u zgradu“, prisjetio se kasnije jedan iz skupine, Nijemac Siegfried Dannath. Uskoro je iz kuće izašao jedan jako uznemireni časnik – Vladimir Putin. Rekao je prosvjednicima da se ne pokušavaju probiti jer su on i suborci naoružani i ovlašteni upotrijebiti oružje. To je uvjerilo grupu da se povuče, ali časnik KGB-a je znao da bi se napad mogao ponoviti pa je, ispričao je to kasnije, nazvao obližnji stožer tenkovske jedinice Crvene armije da im pošalje zaštitu. Odgovor koji je dobio bio je šok koji mu je promijenio život. “Ne možemo ništa učiniti bez naređenja iz Moskve”, odgovorio je glas iz stožera. A Moskva šuti. Nitko nije ni prstom maknuo da ih zaštiti. Osjećaj straha i nemoći iz Dresdena nikad ga nisu napustili, smatraju Putinovi biografi. Tjeskoba zbog krhkosti političkih sustava i elita te iskustvo kako ih ljudi lako mogu svrgnuti naučilo ga je lekcijama koje nikad nije zaboravio. Slobodna