S te strane, Feral Tribune i nije bio splitski. Redakcija je bila u Splitu, a nije nas presudno određivao nijedan prostor: Splita, Dalmacije, Hrvatske, Jugoslavije… Nas je samo zanimao prostor slobode. Nas nisu zanimali projekti, nas su zanimale novine. Dao si otkaz usred rata, događa se štošta, novine su takve kakve jesu, HTV je takav kakav jeste, tebe svrbe prsti. Ti hoćeš raditi ono što si radio. Ili je druga varijanta da digneš ruke od svega pa da spucaš na Novi Zeland. Ali nismo mi bili ti ljudi koji bi se povlačili. Da se netko i povukao sve mi je shvatljivo, ali znaš … Mi koji smo ostali u toj priči osjetili bi to kao svoj ljudski, lični poraz. Gdje je ta granica do koje se ja moram povući da bih ja bio ja, a da bi oni kreteni koji su zapasali medije bili na svom? Naprosto, neće ići, majstori. Na kraju tu si tjerao i nekakav inat tim birokratskim strukturama u novinama koje su prije bile poslušne i podanički nagužene pred partijom i komitetom. Takvi se ne mogu uspraviti nikad. Kad je pala stega partije, njima je prirodno da dočekaju nekakav HDZ da bi opet nastavili raditi iz pognutog položaja. Lupiga
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Prije nekoliko dana, u ponedjeljak, 28. listopada, navršila se 40. obljetnica prvog broja Ferala, jednostranične satirične rubrike tadašnjeg splitskog tjednika Nedjeljna Dalmacija, koju su uredili 24-godišnji studenti splitske elektrotehnike Viktor Ivančić i Velimir Marinković. . Sjećanja na taj period kod mene izazivaju mnogo više zadovoljstva nego loših emocija. Učinili smo dosta grešaka koje s ovim iskustvom vjerojatno ne bismo ponovili – a kad to kažem, ne mislim na „greške“ kakve nam obično drugi pripisuju, nego na neke druge – ali mislim da smo dali sve od sebe i napravili nešto vrijedno. Osim toga, u jednom smo se mračnom dobu, po mome mišljenju, ispravno postavili. Sjetio se i prijelaza iz socijalizma u višepartijski sistem, gdje su se stranke razlikovale uglavnom po intenzitetu obožavanja i religioznog tretmana nacije. Ivančić se za Lupigu dotaknuo i današnjih Novosti: One izazivaju iritaciju jer su neplanirano iskočile iz kulturnoga geta, a k tome su i kritične prema vlasti. Isprva je bilo zamišljeno da one zadovoljavaju folklorne, komunalne i religijske potrebe srpske manjine, a ne da se ostvare kao „pravi“ tjednik.
“Vitezova mečka” zaigrala je nedavno u Večernjem listu, gdje je nekadašnji Tuđmanov ministar kulture Zlatko Vitez dao “životni intervju”. Na tome je mjestu došlo do sudara između njegove i moje memorije, uz nezgodnu okolnost da se ova druga dade potkrijepiti pisanom dokumentacijom. Naime: Feralu je tzv. porez na šund ukinut odlukom Ustavnog suda 22. ožujka 1995., a ne odlukom ministra Viteza. Štoviše, Ustavni sud je i zasjedao zbog toga što ministar Vitez nije htio – ili nije bio u stanju – poništiti neustavni akt vlastitoga ministarstva, premda je za to imao sve formalne ovlasti. I premda je Feral Tribune, kao kaznu za kritičko pisanje, državi dotad isplatio preko pola milijuna ondašnjih njemačkih maraka. E sad, da li u slučaju Zlatka Viteza samoobmana dovodi do laganja ili pretjerano laganje dovodi do samoobmane, ne isplati se nagađati. Napokon, defaktualizacija memorije nipošto nije samo njegova specijalnost; kada je o hrvatskim prilikama riječ, prije se radi o masovnoj pojavi. Novosti
Vjerovali smo da se u teškim vremenima sa smijehom lakše živi, ali, eto, vremena su još teža, ali humor, smijeh, i satira pogotovo, više ne žive ovdje. Plaćeni oglasi, politička korektnost, oportunizam medija ugušili su satiru kao radikalnu kritiku vlasti. Uglavnom sve je smrtno ozbiljno u mitelevropskoj Hrvatskoj. Možemo samo sanjati kakve bi se lude fotomontaže mogle raditi na račun, recimo, predsjednika države, relativizatora ratnih zločina i njihovih izvršitelja koji više od svih desničara zajedno oživljava duh fašizma Franje Tuđmana. Za petama mu je premijer, lažljivi demagog i slijednik istoga neprežaljenog Oca Domovine. Možemo samo zavidjeti susjednoj Srbiji koja ima prvorazrednog poznavatelja satire, predsjednika Vučića, uvijek spremnog da do suza nasmije sav „srpski svet“ i svu turobnu regiju. Najnoviji primjer: Aleksandar Vučić “poluautomatskim kišobranom” “brani” položaje Srba iznad okupiranog Sarajeva… Peščanik/Mladina
“Danas sve je isto, samo smo se malo ušminkali, i ne puca se” – kaže scenarist i redatelj Alen Drljević koji je za Televiziju Federacije BiH napravio dokumentarni serijal ‘Feral Tribune’, o splitskom tjedniku jasno. Serijal je od četiri 45-minuta dijela, sva 4 su objavili za slobodno gledanje – prvi, drugi, treći, četvrti.
Galerija: Probrane naslovnice Ferala – od Tuđmana i Slobe u krevetu do ruža na stražnjici…
Njemački dnevni list Frankfuter Rundschau, koji se može pohvaliti tiražom od 70.000 primjeraka, u srijedu je kao podlistak objavio „izvanredni“ broj Feral Tribunea na 16 stranica
“Predstavljanje knjige Borisa Pavelića o Feral Tribuneu bilo je odavanje počasti jednom novinarstvu koje već sedam godina ne postoji, dok je potreba za njim i više nego aktualna. Među svim tim licima nedostajalo je onih nesretnika što se tom profesijom planiraju baviti. Tek nekoliko studenata politologije i novinarstva stajalo je među, uglavnom starijom, publikom. Ne govori se, naime, previše o Feralu na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu”, piše Forum.
“Do prije samo nekoliko godina govorio sam rezolutno da to nema smisla. Ako pitate je li to potrebno s obzirom na sve što se 2015. godine događa, mislim da jest. Nisam naime siguran da bi na puno kioska vidjeli naslovnicu s golim Glogoškim i Klemmom, kao što ste onomad zbog hrabrih teta na istom mjestu mogli vidjeti Tuđmana i Miloševića. Prema tome, nekakav Feral treba postojati”, kaže Boris Dežulović, koji uz kolege za Lupigu komentira naslijeđe ovog kultnog lista.
Feral Tribune: I danas jednako prešućivan i jednako aktualan