Glazbeni trojac Leo Beslać, Borna Maksan i Vedran Živković uspio je napraviti ono što je u Hrvatskoj, pa i šire, rijetkima uspjelo. Vrhunsku glazbu. Dosad izdana dva albuma, “Prokletije” i “Prokletije II”, spajaju težinu bladerunnerovske ambijentalnosti, slavonsko-baranjske melankolije i pinkfloydovski konceptualizam s baudrillardovskom ‘pustinjom stvarnosti’. Kažu na Ravno do dna

U opisu drugog albuma Nemečeka pisalo je: „‘Prokletije II’ pozivaju na uvid u hladni distopijski svijet kraut rocka i balkanske psihodelične baštine. Rođeni i odrasli na ravničarskoj Panoniji, potpomognuti čarima novog doba i slavonske tambure, podižu balkanski zid zvuka koji evocira davna vremena, ali i ona koja tek dolaze.“ To je i najbolji putokaz za slušanje i uživanje u ovom začudnom albumu koji svojom snagom i kreativnim glazbenim izrazom nadvisuje ostala izdanja objavljena u Hrvatskoj 2024. godine. Drugi dio zamišljene trilogije „Prokletije“ narastao je taman toliko koliko je bilo potrebno da podigne letvicu i bude još bolji od prethodnog, ali iste veličine, snage i očaravajuće ukroćene buke – kaže Dubravko Jagatić u uvodu zanimljivog razgovora s frontmenom Nemečeka za Nacional, koji se dotaknuo nedavne svirke u Pauku, samog stvaranja, ali i života u Slavonskom Brodu:

Život u Slavonskom Brodu je puno mirniji i financijski neusporedivo lakši. No tek kad provedete neko vrijeme tamo, shvatite koliko je to zapušten grad, kao uostalom i većina mjesta u Hrvatskoj koja su izvan radara. Zapušten je na svim razinama. Zagreb, pak, postaje nemoguć za život i treba ga što prije rasteretiti.

Spomenuta dvorana bila je najvažniji zagrebački klupski koncertni prostor tijekom 1980-ih u socijalizmu, ali i petnaestak godina kasnije nakon osamostaljenja. Generacije se u tom prostoru dobivale svoju koncertnu naobrazbu, a onda je (više se ne sjećam točno kad) prije deset i kusur godina taj prostor u tišini pao bez nekog značajnijeg obrazloženja i u njemu je zavladala tišina. Taj prostor prije godinu dana nisu dobili ni trenutno iseljeni KSET-ovci, iako su ga tražili, a on je idealan za ono za što je projektiran – za koncerte. Epilog znamo, svjedočili smo mučnom medijskom klanju između KSET-ovaca i ekipe iz Boogalooa.

Bend je još u ljetnim mjesecima zakupio termin u dvorani Pauk, te najavio svojevrsni mini produkcijski spektakl obzirom da je spomenuta dvorana po prvi put u svojoj povijesti bila ozvučena heksa-audio sistemom, dakle zvuk je dolazio sa šest strana u njenom kružnom prostoru. Organizator nije tamo osigurao ni konobare, dok je bend sam pozvao ljude da “svako sam nosi svoju cugu”. I izveli spektakl. Ravno do dna, Forum, Forum…

Ovaj tročlani glasni sastav  u petak 13. prosinca održat će, po svemu sudeći, spektakularan koncert u zaboravljenom prostoru zagrebačkog Pauka, gdje će promovirati vinilno izdanje svog drugog albuma. Za tportal su dali kratki intervju: oko Pauka postoji emotivna priča cijele jedne generacije koja je tamo slušala neke od najboljih koncerata i onda je to iz tko zna kojih razloga naprasno stalo. Htjeli smo ljudima vratiti dio te emocije. Ljetos su dobili Nagradu Milan Mladenović za najbolju regionalnu pjesmu, čime su prvi put došli do malo šire publike. Pripremaju i treći album, koji bi trebao izaći za dvije godine. O bendu postoji i tema na Forumu.