“U izložbi Doma sam muzejski postav zamislila kao vlastiti kućni prostor i muzealizirane predmete virtualno upotrijebila u vlastitom svakodnevnom životu… Primjećujem izvjesno brisanje granica između privatnog i javnog života. Mislim da je gubitak privatnosti i ulazak javnog života u privatni znak krize”, kaže umjetnica Nika Radić o svojoj novoj izložbi. “Vidimo ono što znamo, što smo već iskusili… Tako ćemo i u odnosima s drugim ljudima često donijeti zaključke o njihovom ponašanju bazirane na onome što smo već iskusili, a isti način razmišljanja prenosimo i na čitanje vizualnih medija”, kaže Radić. Novosti
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
U Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu otvorena je izložba „Laibach: Dvorana zrcala 1980.–1995.” koja istražuje prvih 15 godina djelovanja slovenskog kolektiva. Fokus je na vizualnim i dizajnerskim aspektima njihova rada – plakatima, simbolima i ikonografiji koja je često izazivala kontroverze. Autori izložbe ističu da Laibach nije samo glazbeni bend nego višedimenzionalni umjetnički projekt koji kroz politički jezik propituje umjetnost, ideologiju i društvo. Izložba obuhvaća razdoblje od osnutka 1980. do 1995., kada su koncertima u opsjednutom Sarajevu simbolično zaključili jednu važnu fazu svog djelovanja. Express, Dizajn
Muzej za umjetnost i obrt u suradnji s Muzej grada Koprivnice u MUO Galeriji u Zagrebu predstavlja izložbu „Žensko tijelo: uloge, očekivanja, otpori“. Riječ je o tematskom izboru iz fundusa koprivničkog muzeja koji kroz radove više generacija hrvatskih umjetnika istražuje prikaze i značenja ženskog tijela u umjetnosti i društvu. Izložba otvara pitanja identiteta, dostojanstva, ravnopravnosti i društvenih normi, potičući dijalog o rodnoj ravnopravnosti i slobodi izraza. Autori poput Zlatka Kauzlarića Atača, Vlaste Delimar, Vlade Marteka, Ivana Obsiegera i Ive Stanko istražuju prikaze ženskog tijela, identiteta, ravnopravnosti i društvenih očekivanja. Otvorena je do 14. ožujka 2026. u MUO Galeriji, Ilica 163a. Večernji
Izložba polazi od pitanja: što danas znači djelo Vojina Bakića u trenutku intenziviranog povijesnog revizionizma i sustavnog potiskivanja javnog sjećanja? Živeći i radeći u uvjetima rata, političkih prevrata i dubokih društvenih transformacija, Bakić je razvio umjetnički jezik čiji tematski temelj čine ideje solidarnosti, kolektivne odgovornosti i nade za pravednijim društvom. Njegovu je praksu duboko obilježilo ubojstvo četvorice mlađe braće u sustavu koncentracijskih logora Jadovno, no unatoč tome umjetnik nije pristajao na beznađe: njegove su skulpture ustrajno tragale za formom koja je mogla iznijeti uvjerenje da se takvo nasilje više nikada ne smije ponoviti. Izložba ne prati samo službenu povijest njegove recepcije, već traži neostvarene potencijale njegova djelovanja. Bakićeve skulpture se tako čitaju kao arhiv budućnosti koja još nije došla, a čiji potencijal ostaje aktivan. Vizkultura o retrospektivnoj izložbi velikog kipara Vojina Bakića u Bjelovaru.
Izložba Moja koža u Etnografskom muzeju prvi put u Hrvatskoj muzejski obrađuje kulturu tetoviranja. Kustosica Tea Rittig i tattoo umjetnik Mladen Donadini govore o tisućljetnoj povijesti tetovaža – od ritualnih, iscjeliteljskih i kaznenih praksi, preko zabrana i stigmatizacije, do današnjeg statusa mainstream osobnog izraza. Izložba prikazuje tetovažu kao univerzalnu ljudsku potrebu, prisutnu u svim kulturama, te prati njezin put od društvene margine do modne, pop-kulturne norme. tportal
Izložba “Vojin Bakić: Princip nade” otvorena je u Gradskom muzeju Bjelovar povodom 110. godišnjice njegova rođenja, a riječ je o prvoj velikoj prezentaciji njegova djela u rodnom gradu nakon 60 godina. Izložba će biti otvorena do 18. travnja, a prostire se kroz tri etaže muzeja, obuhvaćajući ključne cikluse poput Svjetlonosnih i Razlistalih formi, uz poznate skulpture Bik i Torzo te rijetko izlaganu skulpturu Istovremenosti. HRT, Bjelovar.live
Izložba u Klovićevim dvorima “U početku bijaše Kraljevstvo“, povodom 1100. obljetnice mitske krunidbe Tomislava – prikazuje hrvatsku povijest kroz mitove, legende i kršćanske simbole, stavljajući naglasak na kraljeve i ratna stradanja. Povijesni izvori često su upitni, a moderna kultura i razdoblje dviju Jugoslavija gotovo su izostavljeni. Autorska priča više naglašava kontinuitet nacije i patnju nego stvarne činjenice, dok posjetitelji, posebice učenici, ostaju ravnodušni. Glavna poruka izložbe sugerira tko smo i kamo idemo, no umjesto ambivalentne i izazovne naracije, bira se sterilna verzija nacionalne mitologije. Kulturpunkt
Kulturno informativni centar (KIC) obilježio je 60. godišnjicu programa iz područja filma, glazbe i vizualnih umjetnosti izložbom „Od informacije do kulture“ u Galeriji Forum i Galeriji na katu. Predstavljen je digitalni arhiv KIC-a s dokumentarnom građom više od šest desetljeća, a povodom obljetnice nastupili su Šimun Matišić i Modern Jazz Quartet Tribute Band. Postav prikazuje fotografije i tekstove iz razdoblja 1965.–1985., dok multimedijalni dio uključuje radijsku instalaciju i arhivske materijale HRT-a. Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja, nudeći posjetiteljima uvid u povijest Centra i njegovu ulogu u zagrebačkoj kulturnoj sceni. Kulturpunkt
Marina Abramović je po svoj prilici svjetski najslavnija i najutjecajnija osoba iz bivše Jugoslavije. Naravno, uz samoga Tita. Ali među živućima, prisutnost umjetnice – rođene u Beogradu 30. studenog 1946. – neprikosnovena je u globalnoj masovnoj kulturi; što se teško može reći za bilo koju drugu umjetničku ličnost s ovih prostora nakon Drugog svjetskog rata, s mogućim izuzetkom samo Ivana Meštrovića, čija su spomenička ostvarenja inozemno ipak ostala puno poznatija od njega kao osobe. Retrospektivna izložba “ART VITAL – 12 Years of Ulay / Marina Abramović” otvorena je u Galeriji Cukrarna u Ljubljani. Postav, otvoren 30. studenog (na njihov rođendan), obuhvaća sva četiri kata galerije i posvećen je 12 godina intenzivne ljubavne i umjetničke suradnje (1976.–1988.) dvoje pionira performansa.
Zajednički rad Ulaya i Marine Abramović kao da neprekidno provocira tanku granicu između umjetničkog rizika i društveno-kulturnih privilegija kakve umjetnicima, ponajprije zapadnima, uglavnom i omogućuju da se bave umjetnošću, posebno na tako spektakularan način kao što su to kroz razvoj svog odnosa sve više činili Abramović i Ulay – kaže Bojan Dmitrović Krištofić za Novosti.
Izložba Ivan Meštrović i Tomislav Gotovac: Intima javnog povezuje dva naizgled udaljena umjetnika kroz nagost, tijelo i javni prostor Zagreba. Dok je Meštrovićeva nagost statična i društveno prihvatljivija, Gotovac je koristi kao subverzivni čin i temelj umjetnosti, često izravno u gradskoj svakodnevici. Projekt pokazuje kako su oba opusa oblikovala urbani identitet Zagreba i kulturnu memoriju, ali i otvara aktualna pitanja tijela, slobode i sve izraženijeg društvenog konzervativizma. Koliko danas trebamo nove gotovce najbolje govori to što, unatoč načelnom napretku, oficijelno društvo postaje sve konzervativnije i golotinja je sve više tabuizirana. Po provincijskim gradovima Hrvatske, primjerice, gradska vijeća raspravljaju o tome smiju li turisti ljeti hodati bez majica. Saša Šimpraga za H-alter.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća zagrebačke kavane postale su središta književnika, novinara i intelektualaca, uređene prema strogim propisima – od visokih stropova do bilijara. U njima se pisalo, uređivalo zbornike, raspravljalo o politici i promatralo svakodnevicu grada. Kavanari su morali ispuniti stroge uvjete, a kavane su nudile novine, mir i profinjenu atmosferu nadahnutu Bečom i Parizom. Usporedno su postojale skromnije krčme, s manjim prostorom i ranijim zatvaranjem. Izložba u Muzeju grada Zagreba otkriva kako su ti prostori oblikovali gradski život. tportal