Parolin je ušao u konklavu kao favorit, ali suprotni tabor je taktički raspršio glasove u prvom krugu kako bi testirao teren. Prevost, s govorom o sinodalnosti i imidžem “pape s periferije”, polako je dobivao podršku. Ključni trenutak bio je ručak: uz tjesteninu i tihe kalkulacije, postalo je jasno da Parolin stagnira, a Prevost ima sve što traže – skromnost, iskustvo i bez repova. U idućem glasanju preokret je bio potpun. Parolin je prvi poljubio prsten. Američki papa? Nije bilo duhova, samo dobra strategija. Index

Sto trideset i tri kardinala izbornika ulazi u Sikstinsku kapelu i iza zaključanih vrata, potpuno izolirani od vanjskog svijeta, počet će s tajnovitim izborom novog poglavara Rimokatoličke crkve. Kardinal Pietro Parolin predvodio je molitvu tražeći duh razuma, istine i mira, kako bi volju Božju i služili s potpunom predanošću. Slijedi polaganje prisega, prvo zajedničke, a zatim pojedinačne, u kojima kardinali prisežu na potpunu tajnost u vezi s postupkom izbora i obvezuju se da nikome neće dopustiti upletanje u izbor pape. Nakon što se zatvore vrata i izgovore riječi extra omnes, konklava će službeno započeti. Prvo glasanje večeras. Index

Bi li bio izabran kardinal koji bi, kao Isus, umjesto da se bavi blagoslovima, konkordatima, diplomatskim floskulama ne baš svetim vladama i onim diktatorima koji se vole slikati u Vatikanu, ili ugostiti Papu u svojim nesretnim državicama, rekao svima onima koji zatiru slobodu: ”Slušajte vi i kažite onoj lisici da ću i dalje otvoreno propovijedati!”, baš kao što je Isus poručio kralju Herodu kada ga je ovaj kanio ušutkati?

A bi li bio izabran netko tko se družio s prostitutkama i drugim grešnicima naviještajući im Kraljevstvo nebesko. Dakle, da li bi bio izabran netko kao papa Franjo ili još bolji od njega? Definitivno, Isus bi imao jako malo glasova u konklavama, ako bi ga itko uopće i primijetio. Za njega bi dim iz Sikstinske kapele bio crn. A kada je već riječ o konklavi (iz latinskog, a znači pod ključem), treba reći da kardinali više nisu, kao nekoć, doslovno pod bravom. Moći će slobodno šetati unutar vatikanskih zidina, posebno u bogatim vrtovima i muzejima, tražeći inspiraciju ili debatirajući između sebe.

Ali kardinalima je zabranjen svaki dodir s vanjskim svijetom kako ne bi nitko na njih utjecao. Njihove prostorije već su pregledane kako bi se stekla sigurnost da nisu ozvučene iako tajnost više nije tako stroga pa se relativno brzo saznaje (uvijek postoje kanali kojima cure tako zanimljive informacije) kako tko stoji u izbornih krugovima… Drago Pilsel za Autograf

Sikstinska kapela je uoči izbora novog pape pretvorena u izoliranu zonu u kojoj vanjski svijet jednostavno prestaje postojati. Temelj takve zaštite je postavljanje tzv. Faradayeva kaveza, metalne barijere koja sprječava prolaz bilo kakvih elektromagnetskih signala. Na pod kapele postavlja se lažni pod ispod kojeg su smješteni elektronički ometači koji blokiraju sve pokušaje komunikacije. Usporedno s tim, prostorije u kojima kardinali borave pregledavaju se posebnim uređajima za otkrivanje prislušnih aparata, a sve elektroničke naprave strogo su zabranjene. Kardinali ulaskom u konklavu polažu zakletvu na apsolutnu šutnju. Sigurnosne mjere ne prestaju unutar zidina. Tijekom ispraćaja pape Franje talijanske su vlasti bile opremljene anti-dron sustavima, uključujući tzv. “bazuke” za elektroničko onesposobljavanje bespilotnih letjelica koje bi mogle prekršiti zonu zabrane letenja. No, znalo je biti iznimaka. Neki su mediji 2005. znali i prije predstavljanja da je Benedikt XVI izabran. Poslovni

Benedikt XVI. je bio papa elite, uzor povlačenja i meditiranja, čovjek koji je cijelo vrijeme imao viziju Crkve kao male, siromašne i pročišćene zajednice. Njegovi su spisi logični, njegova pojava dostojanstvena, njegova riječ pouzdana. Franjo je bio skitnica, lutalica koji je ostavljao svoj tron da se mota po zatvorima, predgrađima i izbjegličkim logorima. Njegovi su spisi asocijativni, pojava šlampava, riječ dvosmislena. Bergoglio je rekao da pastir mora mirisati – to jest smrdjeti – po svom stadu; Ratzinger je tražio čisti zrak na najvišem katu kule bjelokosne. Istina je da su obojica bila u pravu. Svijet je i dobar i zao, trebamo ga spasiti, ali istovremeno i ne dozvoliti da nas upropasti. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Oni koji su Franju snažno hvalili obično su ga isticali kao ‘progresivnog’, a oni kojima nikako nije bio ‘sjeo’ u njegovu 12 godina dugom pontifikatu rogoborili su da je papa ‘lijevo’. Ustvari, on je mnogo toga pomaknuo u tonu i pristupu Crkve prema drugima i drugačijima te stavio naglasak na probleme siromaštva, zagađenja i socijalne nejednakosti, no nije mijenjao nijednu temeljnu odrednicu službenog nauka.

Ono što je prilično izgledno jest da će idući papa također biti netko izvan Europe jer se omjer kardinala izvan Staroga kontinenta naspram onih europskih značajno promijenio u korist prvih, kao i zato što je upravo Franjo ustrajao na tome da vrh Crkve mora održavati stvarnost u kojoj glavnina vjernika živi na Globalnom jugu. Iako ima više od jednog istaknutog talijanskog kardinala čije se ime provlači u spekulacijama o novom papi, nije previše izgledno da će novi rimski biskup biti netko tko je ponikao s Apeninskog poluotoka. Uzme li se u obzir to da je posljednjih godina američka Katolička crkva izrazito politizirana i stranački podijeljena, nije nevažno to što se među papabilima javljaju i imena nekih američkih visokih prelata. No, sve su to samo spekulacije, kaže Višeslav Raos za tportal

Izbor pape nekad je bio pun kaosa: u 3. stoljeću golubica je “izabrala” Fabijana sletjevši mu na glavu, a kasnije su kardinali bili zatvarani bez zahoda, s krovom koji su im ogorčeni Rimljani skinuli da ubrzaju odluku. Spletke, podmićivanja i mučni uvjeti pratili su konklave sve do modernih vremena. Danas kardinali uživaju u hotelu Svete Marte, a papa se bira u roku nekoliko dana — prava revolucija u odnosu na nekadašnje patnje, koje su znale trajati i po nekoliko godina. HRT

U svojim prognozama progresivni politički krugovi, uključujući crkvene, računaju na moć statistike: od 138 kardinala kvalificiranih za izbor novoga pape (koji imaju do osamdeset godina), njih 110 ​imenovao je papa Franjo, uglavnom su iz izvaneuropskih država, pa bi zato automatizmom trebali slijediti njegov put. No, povijest nas uči da su upravo u intenzivnim (geo)političkim vremenima, poput vremena današnjih, iz konklava kao pape izlazili kandidati koji su bili potpuno iznenađenje ili su njihovi pontifikati bili istinski otklon u odnosu na prethodnike. Možda će nakon izbora novoga pape biti ponešto jasnije kamo ide Crkva u sljedećem pontifikatu. Ali samo ponešto. Višnja Starešina za Lider

Konklava je politički događaj u najboljem smislu te riječi – promišljena, čak i molitvena rasprava o budućnosti zajednice. Kardinali su u tom razdoblju izolirani od svijeta, zabranjeno im je komunicirati s bilo kim izvan procesa, primati poruke ili pratiti medijske izvještaje. Pravo glasa imaju samo kardinali mlađi od 80 godina, koji svoje glasove daju u Sikstinskoj kapeli pišući ime na papirić. Glasanje se ponavlja sve dok jedan kandidat ne osvoji dvotrećinsku većinu. Okupljeni vjernici na Trgu svetog Petra obaviješteni su o izboru pape kada iz dimnjaka Sikstinske kapele izađe bijeli dim.

Nedavno je izašao i film Konklava koji nastoji taj proces prikazati što realističnije. No, naišao je na kritike same Crkve u prikazima samih kardinala koji se bore za vlast, poput političara (Index). U izbor novog pape ne ide se prije nego što prođe 14 dana nakon smrti, a najkasnije 20 dana. Konklava može završiti za nekoliko sati, ali može potrajati tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Najduža je trajala čak dvije godine, kada je 1268. godine izabran papa Grgur X. No, danas to ide puno brže. Franjo je 2013. izabran nakon nešto više od 26 sati i pet krugova glasanja. DW