Bazira se na knjizi koju je napisao James Patterson, autori su i John Connolly i Tim Malloy, a na Netflixu je od 2020. Odvjetnik Alan Dershowitz podnio je tužbu protiv Netflixa i producenata serijala Jeffrey Epstein: Filthy Rich, tražeći najmanje 20 milijuna dolara odštete zbog klevete i kršenja ugovora. Dershowitz tvrdi da su ga producenti intervjuirali pod zabludom i prikazali na štetan način, osobito u vezi optužbi koje je odbacio. Serijal, temeljen na knjizi Jamesa Pattersona i suradnika Johna Connollyja i Tima Malloya, ponovno je podigao interes za Epsteinov život i suradnike. Netflix odbacuje tužbu kao neutemeljenu i namjerava se braniti. Spor se odnosi i na njegovu povezanost s žrtvom Virginijom Giuffre. Jutarnji

Četvrta epizoda “What’s Up Kina” bila je izvrsna. Vitalni novinar na pragu osamdesete dao je sjajan presjek tisućugodišnje kulture i vrlo slikovite opise razlika u odnosu na Europu. Ušavši u kineski hotel, u sobi je, među ostalim, zatekao vagu! To je standardno u hotelskoj ponudi u toj zemlji. Zašto vaga? Pa državu brine to što Kinezi postaju sve više nalik Amerikancima, previše jedu i pretili su. Potom je prikazao drugu šokantnu stvar. Kinezi – možemo reći svi – nakon ručka u podne i večere malo odspavaju. Spavaju na poslu, na zemlji, na podu, u fotelji, bilo gdje. I ne krše taj običaj. Pričao je i s Vitomirom Lončar, našom poznatom glumicom koja tamo živi. Boris Rašeta se osvrće na TV program za Novosti.

Dokumentarna serija Skrivene tajne Jadrana, premijerno prikazana na Viasat Historyju, u četiri epizode otkriva fascinantnu i slabo poznatu povijest Jadrana – od pećinskih crteža starih više od 30.000 godina i najstarije frule stare 60.000 godina do potopljenog naselja u Zambratiji i ratne povijesti Visa. Autori Ivor Hadžiabdić, Lovro Mrđen i Stanislav Bender seriju su razvili uz blisku suradnju sa znanstvenicima, postižući međunarodni uspjeh i potvrdu da Jadran krije univerzalne priče vrijedne svjetske publike. Nacional

U Kini je naručivanje hrane dronom postalo svakodnevica: za oko jedan euro dostava stiže za dvadesetak minuta, što je isprobao i Goran Milić u seriji What’s up Kina. Iako je ostao razočaran veličinom cheesecakea, sustav je ocijenio inovativnim i ekološkim. Dronovi ondje idu i korak dalje – koriste se kao putnički helikopteri. Milić se provozao EHangom 216, autonomnim letećim vozilom za dvije osobe, koje već ima regulatorna odobrenja, ali zasad ostaje luksuz za bogate i poslovno nestrpljive. HRT

Goran Milić je četrdeset dana putovao po Kini da bi nam isporučio seriju o zadnjem kutku svijeta u kojem valjda nikad nije bio (ili bar ne tako dugo). U prvoj epizodi vidjeli smo Šangaj, grad impresivne arhitekture i urbanizma, u kojem se poslovni prostor od 100 kvadrata plaća i po 15 tisuća eura mjesečno. Razgledali smo park u koji roditelji dolaze nabaviti svojoj djeci bračne partnere (o da, i toga ima), vlakove koji voze 300 na sat i golemu luku iz koje najveća industrija svijeta izvozi robu na sve strane. Milić kao Milić – zanima ga što tko jede, pije, kako se radi i živi. Sve u svemu, standardno zanimljiv, premda penzionerski uradak ovoga veterana koji ne priznaje pojmove kao što su “starost”, “giht”, “bolovanje” i slično, zbog čega mu u zemlji luftbremzera i krivinaša valja odati priznanje. Boris Rašeta za Novosti

Dokumentarna serija What’s up Kina u osam epizoda prikazuje fascinantan uspon Kine, od drevnih hramova i obiteljskog života do vrhunske tehnologije i megagradova. Goran Milić i Jozo Barišić ističu tehnološke inovacije poput dronova koji dostavljaju kavu i letećih taksija, te savršenu organizaciju sustava. Serijal prikazuje kako Kina, iako nije bogata po BDP-u po stanovniku, zahvaljujući masi i razmjerima postaje globalna sila. Destinacije iz prve epizode uključuju Peking, Shenzhen i Hong Kong, pokazujući preokret od jeftine proizvodnje do vrhunskih proizvoda. HRT

Milić u emisiji Kod nas doma govori o iskustvima iz Kine, jezičnim barijerama i brzom tehnološkom napretku. Ističe da Kina, iako komunistička već 80 godina, u posljednjem desetljeću bilježi snažan rast životnog standarda, osobito kroz električna vozila i digitalne usluge poput dostave kave dronovima. Uspoređuje produktivnost Kineza s Amerikancima, Nijemcima i Hrvatima te naglašava naporan model rada 9-9-6. Kina je, tvrdi, napustila sovjetski model i vratila se vlastitoj tradiciji, Konfuciju i obiteljskim vrijednostima. What’s up Kina krenula se prikazivati jučer navečer.

Epizode, njih ukupno šest, neće biti posložene kronološkim redoslijedom, nego tematski po principu vanjske politike, svakodnevnog života, kulture, sporta Jugoslavije od 1945. do nekoliko godina poslije Titove smrti. Sve do početka 1980-ih godina. Dakle, osoba nepoznata jugoslavenskoj, a posebno europskoj i svjetskoj javnosti, četiri godine kasnije bit će zapovjednik najjačeg i najefikasnijeg europskog antifašističkog i oslobodilačkog pokreta koji je brojio oko 700 tisuća vojnika. Što se tiče Bleiburga, da, činjenica je da su iz osvete, kazne, ali i straha od svrstavanja poraženih ustaša, četnika i drugih na stranu zapadnih (antikomunističkih) saveznika u nekom budućem ratu, počinjeni brojni zločini. Koliko god razumio razloge novih jugoslavenskih vlasti, za zločine nemam razumijevanja, a odgovornost za zločine snose svi u zapovjednom lancu tadašnje Jugoslavenske armije. Međutim, takav kriterij nije bio primijenjen niti za Churchilla zbog bombardiranja Dresdena, Trumana zbog bacanja atomskih bombi, ali ni za Tuđmana zbog zločina nakon Oluje. Hrvoje Klasić za Nacional.

Smatra se da delma ili dalma na ilirskom jeziku znači ovca. Dalmacija bi bila u prijevodu područje ovčara ili ovčarska pokrajina. Rimljani su u biti njih nazvali ovčarima – Delmatima. Htjeli su istaknuti ono najvažnije, a to je da su ih oni i uzgajali, i glavni element prehrane su im bile ovce, odnosno janjad. Čak je današnja granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine povučena po liniji stočarenja. Tamo dokle su stizali dalmatinski ovčari, to je danas Hrvatska, a tamo dokle su stizali livanjski ili duvanjski ovčari, tamo je bosansko-hercegovački dio. HRT

Netflixova serija “Rotten” koja istražuje probleme globalne proizvodnje hrane, od avokada do ribe, na trenutke izgleda kao mješavina kriminalističke produkcije ili detektivske drame u kojemu u središtu priče nije zločin, nego hrana. Povremeni prijestupi, iako je ovo umanjenica, koje dokumentira više nalikuju na trgovinu narkotika, nego na legalne poslove s hranom. No proizvodnja hrane je oduvijek bila povezivana uz trgovinu, politiku i moć. Valjda još od starih Egipćana. Tako se doznaje kako, primjerice, većina češnjaka dolazi iz Kine, gdje se često dobiva prisilnim radom, zatim čak 20% američkih pilića zapravo je pod kontrolom brazilske korporacije čiji su vlasnici upleteni u skandale podmićivanja i trgovine povlaštenim informacijama. Podijeljena u dvanaest epizoda, šest po sezoni, svaka se bavi jednim proizvodom, istražujući (ne)skrivene probleme prehrambene industrije, otkrivajući kriminal, eksploataciju i ekološke posljedice globalnog tržišta hrane. Agroklub