Mediji bilježe pad internetskog prometa i prihoda, dodatno pogođeni sažecima i chatbotovima koje razvijaju AI tvrtke. Glavni problem je što tehnološke kompanije koriste novinarski sadržaj za treniranje modela bez sustavne i pravedne naknade, dok su pojedinačne tužbe spore i neučinkovite. U Europi se raspravlja o izmjenama Direktiva o autorskom pravu kako bi se uvelo zakonsko licenciranje i obvezna naknada izdavačima i autorima. Cilj je zaštititi novinarstvo, osigurati kolektivno pregovaranje i spriječiti daljnju koncentraciju moći velikih AI kompanija. Poslovni

Index.hr je prema Reutersovom istraživanju i dalje najčitaniji portal, slijede ga 24 sata, Dnevnik i Jutarnji. Hrvatsko medijsko tržište u 2024. bilježi blag rast i veću svijest o digitalnoj tranziciji, ali i dalje se suočava s izazovima. Online medije slijedi televizija, preko koje se informira 64 posto građana. Najgledaniji Nova TV, RTL pa tek onda HRT. Najčitaniji tiskani mediji su 24 sata, iza njega Jutarnji. HRT, iako ga tjedno gleda 45% odraslih, u sve je težoj financijskoj situaciji – pristojba se nije mijenjala 15 godina, a vlada ga dodatno financira. Planira se smanjenje broja zaposlenih za 30%, uz ulaganja u digitalnu produkciju. U 2024. zabilježene su 752 tužbe protiv novinara, 41% njih ima obilježja SLAPP tužbi, usmjerenih na zastrašivanje novinara. Većina presuda bila je u korist novinara. Stanje medijskih sloboda ocjenjuje se kao “problematično”. Index

Lider piše o nekadašnjim novinarima koji su uspjeli kao poduzetnici: napustili su redakcije i pokrenuli vlastite biznise – od PR agencije i izdavaštva do startupa i medijskog konzaltinga. Iako su promijenili sektor, zadržali su novinarsku strast, vještine i radne navike koje sada uspješno primjenjuju u poduzetništvu. Svi ističu da je novinarstvo bila odlična škola za biznis, a povratka u redakciju – nema na vidiku.

Praktično svugdje u svijetu stanje u medijima i u izvještavanju postaje sve lošije. To je najprije i zbog sve manje novca kojim mediji raspolažu – jer jedino izmišljene i fake-news ne koštaju ništa. A to onda neposredno utječe i na ostale kategorije upitnika kojeg Reporteri bez granica šalju u sve države svijeta: najprije je tu sigurnost – kad se novinari masovno hapse ili čak nestaju bez traga, onda i jedna Turska još jedino može pasti s 158. na 159. mjesto. Ali i strah od represalija ima svojih granica: to se vidi u Srbiji gdje takvog pritiska naravno da još ima – zato je na 96. mjestu, ali je prošle godine bila još lošija, na 98. mjestu. Ukupan zaključak izvješća Reportera bez granica je zapravo žalostan: u samo sedam zemalja u čitavom svijetu se stanje u medijima može smatrati “dobrim” i tu je Norveška i dalje na prvom mjestu. Sve te zemlje su u Europi i više nijedna nije u obje Amerike. DW

Novinar koji je slučajno ubačen u Signal chat grupu glavešina iz SAD-a koji su diskutirali o vojnim akcijama na Bliskom istoku glavni je urednik The Atlantica od 2016. Prošao je put od izraelskog vojnika do jednog od najutjecajnijih američkih novinara. Karijeru je gradio kroz izvještavanje o Bliskom istoku i Africi, a bio je i kolumnist Jerusalem Posta. Nekad zagovornik invazije na Irak, kasnije je priznao zabludu. Postao je trn u oku Trumpovih pristaša zbog otkrivanja skandala vezanih uz bivšeg predsjednika. Poznat je po intervjuima s islamistima i istraživačkom radu o Hezbollahu. Njegova uloga u The Atlanticu često ga stavlja u središte političkih oluja – i u unakrsnu vatru kritičara. tportal

Komercijalni N1 daje 26 otkaza u svojoj zagrebačkoj redakciji, a Hrvatska radiotelevizija najavljuje otpuštanje 800 radnica i radnika. Postoji li treći put između nepostojećeg medijskog tržišta i javnog servisa koji nepostojeće tržište neuspješno oponaša? Kao što se dobro znalo u malom lokalnom novinarskom bablu, korporativno osigurana novinarska nezavisnost na N1 plaćana je odgovarajuće korporativnom eksploatacijom radnica i radnika. A čak ni korporativna eksploatacija ne pomaže tamo gdje, naprosto, nema dovoljno tržišta: novinarske vijesti – uče polako naši novinari, publika i medijska struka – naprosto nisu profitabilna roba.

One prolaze samo u paketu sa zabavom, sportom ili nekim sasvim trećim, nenovinarskim biznisom. U slučaju United grupe, taj biznis je telekomunikacija. Problemi za multinacionalku nastaju zato u Hrvatskoj prije nešto manje od četiri godine, kada je pokušala narušiti duopol internetskih provajdera A1 i Hrvatski Telekom, e da bi – u krajnje sažetoj verziji priče – profesionalno i uravnoteženo novinarstvo barem jednim svojim dijelom palo kao kolateralna žrtva tih telekomunikacijskih obračuna. Boris Postnikov za Novosti.

Otpuštaju se radnici, daju stimulirane otpremnine, samo da što više ljudi ode s HRT-a. A paralelno se tvrdi da je cilj da se gradi jaki i neovisni javni medijski servis, kaže Maja Sever. Osim borbe za materijalna prava, tijekom nedavnih radničkih okupljanja postavljeni su širi zahtjevi za unapređenje javnog servisa. Radnici i radnice HRT-a posebno su istaknuli opasnosti autsorsanja ključnih poslova i ukidanja vlastite proizvodnje sadržaja, što ne samo da ugrožava radna mjesta unutar kuće, već povisuje troškove te narušava kvalitetu programa. Novosti

Dvadeset petoro novinara televizije N1, među njima i neka vodeća imena njihova programa, u sklopu “prilagodbe organizacijske strukture” i “reorganizacije poslovanja” dobilo je, eto, otkaze, i osim nekoliko novinarskih supatnika i supatničkih cehovskih udruženja, nitko u Hrvatskoj nije se pretjerano uzbudio. Sve otkako mediji ne objavljuju informacije, već “pružaju informativne sadržaje”, sve dakle otkako su vijesti postale “sadržaj”, a njihovi gledatelji, slušatelji i čitatelji “potrošači”, ti – kako smo ono rekli, da, novinari – nisu samo nepotreban, ulagačima i vlasnicima teško objašnjiv izlazni trošak iz poslovne bilance njihovih medijskih kuća, već i kućnog budžeta njihovih “potrošača”.

Kome u vrlom novom i dinamičnom svijetu uopće trebaju takozvani “novinari” – nešto kao talenti, samo što umjesto “sadržaja” proizvode takozvane “vijesti”, nešto kao sadržaj, samo manje zabavno – kad “ljudi prate streaming servise i društvene mreže”? Ne trebaju nam novinari, trebaju nam talenti, ne trebaju nam novine i televizija, trebaju nam zapravo sadržaji i TikTok izazovi održivog poslovanja. Boris Dežulović za N1

Tražimo povišenje plaća od 25% bruto vrijednosti boda. Naravno da kada se sve zbroji i kada se pogleda prosjek plaća na HRT-u, on izgleda puno viši, no morate znati da su jaz i razlika između najviših i najnižih plaća ogromni.Na HRT-u ima sjajnih ljudi, montažera, snimatelja, tonaca. Oni znaju svoj posao i sve to mogu sami odraditi, samo ako im se da dovoljno termina da naprave svoj posao. Umjesto toga, da im se termin od dva sata, a onda se uzimaju vanjskotehničke usluge. Na taj se način zamjenjuju ljudi iz kuće koji će tako postati višak. Činjenica jest da mi imamo ljudi i kapaciteta i iza ekrana i na ekranu proizvesti većinu toga što emitiramo. Ali nam se ne dopušta.  Rekla sam i Švebu, reći ću i sada: sve dok se HRT ne uhvati u koštac s informativnim programom, dok se ne otvore vrata i ne pusti malo propuha i na HRT vrati novinarstvo, nema spasa za tu kuću. Namjerno sam rekla dok se vrati novinarstvo jer ono je nestalo. Maja Sever za Nacional

Pritisci na novinare i uredništvo, politička kadroviranja i cenzura ozbiljno narušavaju vjerodostojnost i profesionalizam HRT-a. Umjesto da bude nepristran izvor informacija, HRT se sve češće koristi kao alat političkih i ekonomskih moćnika. Novinari koji se odupiru pritiscima sustavno su marginalizirani ili uklonjeni, dok ključne teme ostaju neobrađene.

Poslovni planovi rukovodstva HRT-a pokazuju opasnu tendenciju komercijalizacije sadržaja i preusmjeravanja javnog novca prema privatnim interesima. Umjesto da se ulaganja usmjere u jačanje vlastite proizvodnje i povećanje kvalitete programa, HRT sve više ovisi o vanjskim produkcijama, dok se opravdanost njegova postojanja kao javnog servisa dovodi u pitanje.

Posljedice su katastrofalne: HRT gubi vjerodostojnost kao javni servis, povjerenje građana u neovisnost medija sustavno se urušava, profesionalni standardi padaju, dok ključne emisije informativnog, dokumentarnog i kulturnog sadržaja nestaju iz programa, novinari i drugi profesionalci suočeni su s nesigurnošću, pritiscima i neadekvatnim uvjetima rada. HND