Sedef (tvar od koje školjkaši grade svoje ljušture) se sastoji od listića kalcijeva karbonata (aragonita) slijepljenog organskom tvari. To mu daje 3000 puta veću žilavost od one koju bi imao da se sastoji samo od aragonita. I eto: upravo je sedef poslužio kao inspiracija američkim znanstvenicima da naprave novu vrstu betona ili, bolje rečeno, novu vrstu građevinskog materijala. Kompozitni materijal zaostaje čvrstoćom (strength) za betonom, no dobiva mnogo na rastezljivosti (ductile): može se rastegnuti i do 1,5 % svoje dužine a da ne pukne. Što nas čeka u budućnosti? Kuće koje će biti otpornije na potrese – kao da su napravljene od plastike. Nenad Raos za Bug.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147Australski znanstvenici s RMIT sveučilišta razvili su beton 30% jači dodavanjem prženog taloga kave, obrađenog na 350°C u bio-ugljen. Ova inovacija istovremeno smanjuje globalni organski otpad i potrebu za vađenjem pijeska, čime štiti okoliš. Istraživanja su još u ranoj fazi, fokusirana na trajnost i otpornost na ekstremne temperature, dok se testira i bio-ugljen od drugih organskih ostataka poput piljevine i hrane. Rješenje spaja kružnu ekonomiju i građevinsku inovaciju, obećavajući održiviju i ekološki prihvatljiviju budućnost betona. Green
U nizozemskom gradu Rijenu izgrađen je nadvožnjak s tunelom čiji zid od 25 metara koristi samoobnavljajući beton. U beton su dodane bakterijske spore i hranjive tvari koje, u kontaktu s vlagom i kisikom, aktiviraju stvaranje vapnenca i zatvaraju pukotine. Riječ je o održivijem rješenju koje smanjuje potrebu za horizontalnom armaturom za polovicu i produžuje vijek trajanja građevine. Projekt je prvi takve vrste, a razvijen je u suradnji tvrtke Heijmans Infra i sveučilišta TU Delft. Revija HAK
Riječ je o spektakularno izdržljivom betonu koji je rimskim građevinama davao nevjerojatnu snagu. Čak i danas, jedna od najznamenitijih rimskih građevina, Panteon, je i dalje netaknut iako je star gotovo 2000 godina. Panteon drži rekord za najveću svjetsku kupolu napravljenoj od nearmiranog betona, navodi science alert. Svojstva ovog betona općenito se pripisuju njegovim sastojcima: pozzolani, mješavini vulkanskog pepela – nazvanog po talijanskom gradu Pozzuoli, gdje se mogu pronaći značajni izvori ovog pepela i vapnu. Kada se pomiješaju s vodom, ova dva materijala reagiraju i proizvode jak beton. Jedna takva rimska brana je u Španjolskoj nedavno zadržala poplavu. Stara je 2000 godina. Index
Superkondenzatori su vrlo učinkoviti za skladištenje energije, ali se poprilično razlikuju od baterija. Naime, mnogo se brže pune od litij-ionskih baterija i radna svojstva im mnogo sporije opadaju. Isto tako, superkondenzatori mnogo brže otpuštaju uskladištenu energiju, pa ne bi bili dobri za pokretanje mobitela, prijenosnih računala ili električnih vozila koji zahtijevaju ravnomjernu opskrbu energijom kroz dulja razdoblja. Ali Stefaniuk smatra da bi ugljično-cementni superkondenzatori mogli iznimno pridonijeti dekarbonizaciji svjetskog gospodarstva te, riješi li se problem veličine, biti rješenje za pohranu obnovljive energije. Jedna od primjena mogla bi biti gradnja cesta koje pohranjuju sunčevu energiju kojom bi se zatim bežično punili automobili koji njome prometuju. Brzo otpuštanje energije iz superkondenzatora bi omogućilo brzo punjenje baterija u električnim vozilima. Poslovni
Glavni motiv za promjenu je smanjenje buke, koju uzrokuje tvrđa površina betonskih cesta. Koje su osnovne razlike između ovih tipova kolnika? Betonske ceste su izdržljivije i manje zahtijevaju popravke. Međutim, održavanje asfaltnih cesta je jednostavnije, a snijeg i led brže se tope na njima. Asfaltni kolnici također pružaju bolje prianjanje, čineći ih sigurnijima u prometu. (HAK)
Ovaj materijal može izbaciti toplinu iz zgrada u vanjski prostor bez ikakvog dodatnog utroška energije budući da tu energiju reflektira u obliku infracrvenog zračenja. Tim istraživača Centra za fiziku materijala u San Sebastianu uspio je potvrditi kako materijal ostaje između tri i pet stupnjeva ispod temperature okoline čak i u središnjim satima najtoplijih dana, u usporedbi sa 60 – 70 °C koliko tradicionalni beton može dosegnuti. Inovacija fotonskog metabetona ima za cilj drastično doprinijeti izgradnji zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije, ali se također može proširiti na više područja, poput tehnologije solarnih ćelija ili komunikacijskih tehnologija. Revija HAK
Armirani autoklavirani gazirani beton (RAAC) svojevremeno se smatrao revolucijom u građenju, no sada zgrade koje su izgrađene od 1950-ih naovamo u opasnosti su od urušavanja. Učenici u britanskim školama prisiljeni su da se prebace na online nastavu ili da idu u privremene prostorije nakon naređenja vlade za hitno zatvaranje. Zatvaranje škola je izazvalo ljutnju roditelja i nastavnika uoči nove školske godine i predstavlja novu glavobolju britanskoj vladi. S obzirom na njihovu malu kilažu, daske od RAAC-a naširoko su korištene za izradu ravnih krovova – ključni razlog zašto je trenutna situacija toliko opasna. Ispunjen mjehurićima zraka, materijal je oko četvrtine težine normalnog armiranog betona. (Sky) No, zatvorene su i neke novije škole, izgrađene gotovo nedavno, s obrazloženjem kako ni suvremene metode gradnje također nisu uspjele. Slobodna Evropa, Guardian
Britanci će sve svoje betonske autoceste zamijeniti asfaltnima. Proces će biti iznimno skup jer skidanje betonske podloge i postavljanje asfaltne nije jednostavan posao. Jedan od glavnih motiva za promjenu je povećana buka na betonu. Materijal je čvršći i ne apsorbira zvuk kao asfalt. Betonske autoceste su izdržljivije, zahtijevaju manje popravaka tijekom godina korištenja i bolje podnose ekstremne vremenske uvjete. Održavanje asfaltnih cesta je jednostavnije, odnosno moguće je krpanje rupa i svih anomalija. Curenje ulja ne oštećuje betonske ceste – asfaltne oštećuje. Betonske ceste su skuplje, a i potrebno je više vremena za njihovu izgradnju. Snijeg i led se brže otapaju na asfaltu. Na kraju, asfaltne ceste su sigurnije jer omogućuju bolje prianjanje, dok su betonske ceste klizavije. Revija HAK
Izuzmemo li bitumen i gips, vapno je najstariji vezivni materijal – poznat Egipćanima u trećem stoljeću prije nove ere. Pri pečenju vapna troši se energija (toplina) koja nastaje izgaranjem fosilnih goriva. Još je gore s betonom. Računa se da 9 % sveukupne emisije CO2 potječe od proizvodnje, transporta i upotrebe betona. Gdje je rješenje? Rješenje je u novim građevinskim materijalima, u novim vezivima, u novim cementima. I evo jednog takvog, skoro pa čudesnog. Tajna novoga materijala je u enzimu koji omogućuje da se napravi vapno, vezivo, ne od kalcijeva hidroksida nego od kalcijeva klorida. Najvažnije svojstvo novog građevnog materijala krije se u riječi self-healing. Novi se enzimski građevni materijal veže za stari, već očvrsnuti materijal, a da pritom na spoju ne gubi čvrstoću. To je pokazao pokus lomljenja grede. Nenad Raos za Bug.