Zapanjuje podatak o velikoj količini kuna koje još nisu razmijenjene, ali sumnja da je numizmatika glavni razlog za to. Smatra da je u većini slučajeva riječ o novcu koji je uništen iz nekog razloga, onom koji je nestao u požarima, poplavama, potresima i drugim nedaćama. Dio novca još je uvijek sigurno skriven u slamaricama, jastucima, ormarima, na tavanima. To su najčešće situacije kad netko sprema novac u gotovini i umre, a nasljednici nisu informirani o tome gdje se on nalazi. ŠTo se tiče vrijednih novčanica, numizmatičarima su uglavnom zanimljive savršeno očuvane novčanice i kovanice. Veću vrijednost imaju one novčanice i kovanice koje su iskovane u malim količinama te godine. Za prigodnu kovanicu od 25 kuna s motivom Pelješkog mosta kaže da su očekivanja bila pretjerana. Tportal

Kovanica od dva eura vrijedi dva eura, zar ne? Pa, ne uvijek. Pojedini novčići se na prodajnim platformama poput Ebaya prodaju za 150.000 eura, piše radiosarajevo.ba. Kovanice eura s pogrešnim žigom posebno su popularne među kolekcionarima – i stoga se ponekad vrlo dobro prodaju. Budući da su tiskarske pogreške zapravo nepoželjne, te se kovanice obično ocjenjuju prije nego što se stave u optjecaj. Ako ulovite koju, možda imate sreće. Na relevantnim prodajnim portalima kupci kovanica s tiskarskim ili pravopisnim pogreškama nadmašuju jedni druge. Novčići neredovitog kovanja, koji se u stručnim krugovima nazivaju “pečeno jaje”, smatraju se vrlo rijetkima i stoga posebno vrijednima. Unutarnji dio kovanice od jednog ili dva eura je pomaknut i nije sasvim u sredini. Kovanice od jednog i dva eura također mogu donijeti novac ako su napravljene od jednog materijala umjesto od dva. Preklop koji nedostaje sa strane također može biti vrijedan… Slobodna

Prvi paketić eura kupljen za sto kuna, sačuvan u originalnom paketu, vrijedit će mnogostruko više

Ima li puno lovaca u mutnom? Mislim na one koji iskorištavaju ljudsku pohlepu ili naivnost. – Ima. Poplava je novih trgovaca koji ljudima prodaju lažna obećanja da će ono što kupuju jednog dana vrijediti jako puno. Na primjer, kao da ja sad kažem da ovaj antički novčić vrijedi 1000 eura, a da će za pet godina vrijediti šest ili sedam tisuća. To se ne smije raditi! Ono što vam mogu reći je da je prije dvije-tri godine njegova vrijednost bila 300 eura, a sada je 700. Iz toga vi sami izvucite zaključak. Hoće li njegova cijena i dalje rasti? To nitko ne može znati. Sad imate ljude koji prodaju te famozne kovanice od 25 kuna s pričom da su sad na 70 eura i da će za deset godina vrijediti 700. To nije u redu, to nije etički! To se u numizmatici ne smije raditi. Što bi u numizmatičkom smislu bio pravi zgoditak da netko pronađe od novčanica i kovanica iz ove naše regije? – U prosincu 1918. nastala je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Prve novčanice zajedničke države izdane su 1919. godine. Bile su denominirane  u dinarima i u krunama. Najveća novčanica bila je od 1000 dinara, odnosno 4000 kruna. U to vrijeme to je bio strašan novac. Prosječan čovjek nije ni znao da ta novčanica postoji, već su njome baratali samo najimućniji. Tiskano ih je jako malo i danas su te novčanice dosta vrijedne. Jako ih je teško pronaći. Na zadnjoj aukciji jedan primjerak dostigao je cijenu od 5300 eura. Možda bi se takve novčanice mogle naći u nekoj staroj kući. Tportal