Ako bismo pokušali sažeti glavne teze knjige Thorstena Mensea „Kritika nacionalizma“, one bi glasile kako nacionalni identitet: 1. dominantno stvara lažno jedinstvo članova neke političke zajednice prikrivajući socijalne nejednakosti; 2. legitimira hegemoniju vladajućih; 3. primarno je instrument isključivanja drugih; 4. jedna od većih povijesnih i sadašnjih grešaka ljevice je inkorporiranje nacije u lijevu ideologiju, umjesto njena rezolutna odbacivanja. Mense se obračunava sa široko raširenim lijevim iluzijama o revolucionarnom i oslobodilačkom karakteru nacionalnih pokreta, pokazujući kako su se feudalne i kolonijalne elite posvuda brzo prilagodile konceptu koji ih je izvorno isključivao te da je savez buržoazije i aristokracije u kontinuitetu koristio naciju kao ideološki štit pred socijalnom revolucijom, a u Europi i kao ideološki instrument kolonijalizma i imperijalizma. Zbog dotične ideološke funkcije nacije, po Menseu je iluzorno razlikovati domoljublje/patriotizam od nacionalizma. Lupiga