Transformacija Gredelja, jedne od najvažnijih zagrebačkih strateških parcela, trenutno se svodi na rušenje objekata radi izgradnje “srednjoročnih” parkirališta. Autor upozorava da ovakva birokratska rješenja bez vizije blokiraju razvoj i ignoriraju javni interes. Umjesto pasivne šutnje struke i građana, predlaže se model Zrinjevca – prvo park, a onda grad. Gredelj nudi priliku za stvaranje velikog javnog prostora i polivalentne livade koja bi oživjela centar. Bez uplitanja javnosti i jasnog plana za zelene površine, Zagreb riskira gubitak prostora koji pripada građanima u korist banalne gradnje i asfalta. Saša Šimpraga za H-alter.

Izložba Ivan Meštrović i Tomislav Gotovac: Intima javnog povezuje dva naizgled udaljena umjetnika kroz nagost, tijelo i javni prostor Zagreba. Dok je Meštrovićeva nagost statična i društveno prihvatljivija, Gotovac je koristi kao subverzivni čin i temelj umjetnosti, često izravno u gradskoj svakodnevici. Projekt pokazuje kako su oba opusa oblikovala urbani identitet Zagreba i kulturnu memoriju, ali i otvara aktualna pitanja tijela, slobode i sve izraženijeg društvenog konzervativizma. Koliko danas trebamo nove gotovce najbolje govori to što, unatoč načelnom napretku, oficijelno društvo postaje sve konzervativnije i golotinja je sve više tabuizirana. Po provincijskim gradovima Hrvatske, primjerice, gradska vijeća raspravljaju o tome smiju li turisti ljeti hodati bez majica. Saša Šimpraga za H-alter.

Vodotoranj uz Strojarsku ulicu jedini je preostali industrijski simbol kompleksa Gredelj koji nije srušen, ali nema formalnu zaštitu kulturnog dobra. Sustavna devastacija tvorničkog kompleksa briše dio urbane memorije Zagreba, dok aktualna reurbanizacija prostora prolazi bez javne rasprave. Neki stručnjaci pozivaju na hitnu obnovu vodotornja i njegovu aktivaciju kao javnog, kulturnog i edukativnog prostora. Privremena upotreba mogla bi postati signal buduće regeneracije cijelog Gredelja, povezujući industrijsku baštinu sa suvremenim urbanim razvojem grada. H-alter

Trg Petra Krešimira IV, najvažniji zagrebački modernistički park, izgubio je važan element – plitki bazen u sklopu dječjeg igrališta, zatrpan zbog neodržavanja. Taj je bazen, dio izvornog autorskog rješenja i zaštićenog kulturnog dobra, imao prostornu, estetsku i pedagošku vrijednost. Platforma 1POSTOZAGRAD već godinama zagovara njegovu obnovu, a prijedlog je sada uvršten u Participativni budžet za 2026. Oživljavanje bazena ne bi zahtijevalo gradnju, već jednostavno otkopavanje, čime bi park povratio izgubljenu slojevitost, sklad i duh zagrebačke modernističke baštine. Saša Šimpraga u serijalu zagrebačkih urbanih punktova za H-alter

žProstor između Glavnog kolodvora i Pošte u Branimirovoj ostao je urbanistički nedovršen i oblikovno neusklađen, osobito nakon uklanjanja pješačkog nathodnika prema Trnju. Spomenik žrtvama Holokausta nije uspio prostoru dati identitet trga. Autor predlaže preobrazbu tog prostora u park na prvom peronu — jedinstvenu kombinaciju kolodvora i zelenila. Obnova kolodvora planirana za 2030. te moguća zabrana prometa ispred zgrade otvaraju priliku da to zapušteno područje napokon postane ugodno, zeleno i funkcionalno gradsko mjesto. Saša Šimpraga za H-alter

Točno 50 godina od jedne od najvažnijih neoavangardnih umjetničkih pojava u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća. Ta prva izložba-akcija dogodila se na prostoru tada zapuštenog, ali živahnog starog savskog kupališta. Kupanje u Savi tada već odavno nije bila opcija zbog zagađenosti rijeke, no drvena struktura starog kupališta s kabinama i sunčalištima služila je, unatoč propadanju, sve do požara nakon kojega je izbrisano to zaštićeno kulturno dobro. Tema povratka rijeci opet je aktualna. Povijesna kupališta nestala su kad je Sava postala previše zagađena, a danas se razmatraju novi oblici rekreacije – parkovi, drvene platforme, pa i plutajući bazeni. Iskustva Pariza, Münchena i Züricha pokazuju da gradovi vraćaju građanima rijeke. Za Zagreb bi javni arhitektonsko-urbanistički natječaj mogao biti prilika da se povijest reinterpretira u suvremenom obliku, uz sadržaje koji spajaju odmor, sport i javni interes. Saša Šimpraga za H-alter.

Obala Savke Dabčević Kučar, najvažnije zagrebačko šetalište uz Savu, dobila je novi dio Greenwaya, ali bez šire vizije. Biciklistička staza postavljena je preblizu skulpturama, prostor je sužen, a asfaltiranje pod izlikom „eko“ rješenja upitne je vrijednosti. Autor upozorava da ovakav pristup propušta priliku za stvarno podizanje kvalitete prostora i predlaže niz malih, izvedivih zahvata: javni WC, više zelenila i hlada, signalizaciju, nastavak Aleje skulptura te sadržaje koji bi šetalište učinili življim i ugodnijim. Poanta: nije problem nedostatak novca, nego mašte i promišljanja, smatra Saša Šimpraga za H-alter.

H-alter donosi dobar intervju Saše Šimprage s arhitektom Vladimirom Tarnovskim o neiskorištenim turističkim potencijalima u Zagrebu – mlinovima na gradskim potocima. Također su razgovarali o ideji da se okretište na Savskom mostu pretvori u trg, te o uklanjanju Železnih Franceka (pumpi za vodu), iako ih je u posljednje vrijeme oživjela inicijativa Pimp my Pump.