Internetom su se proširile neutemeljene tvrdnje o smrti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua nakon što su korisnici na mutnoj snimci nabrojali „šest prstiju“, pripisujući to grešci umjetne inteligencije. Fact-checkeri su objasnili da je riječ o optičkoj iluziji uzrokovanoj svjetlom, no spekulacije nisu stale ni nakon premijerove objave videa iz kafića. Stručnjaci upozoravaju da algoritmi društvenih mreža, koji nagrađuju šokantan sadržaj, dodatno erodiraju povjerenje javnosti. Ovaj slučaj pokazuje koliko je lako u digitalno doba manipulirane snimke i obične sjene pretvoriti u “dokaz” za duboke političke zavjere. tportal

Najdugovječniji izraelski premijer tijekom svojih mandata vodio je zemlju kroz najmanje 15 vojnih sukoba i operacija – od Libanona krajem 90-ih, preko Gaze 2012. i 2014., do aktualnog rata s Hamasom i Hezbolahom nakon 7. listopada 2023. U karijeri je nadzirao i udare po Siriji, Iranu, Jemenu i Kataru. Njegov imidž “gospodina sigurnosti” omogućio mu je političku dugovječnost, no aktualni ratovi i visoka cijena u ljudskim životima stavljaju ga pod najveći pritisak do sada. N1

• Tisuće obitelji pokušavaju pobjeći iz grada Gaze dok izraelska vojska provodi kopnenu operaciju kao dio svoje velike ofenzive usmjerene na zauzimanje grada (Index)
• UN: Više od 10 tisuća djece u gradu Gazi treba liječenje akutne pothranjenosti (Index)
• Plenković: Izraelska reakcija je bila pretjerana, politika koju mi zagovaramo jasna je politika koja će osigurati dva temeljna cilja u izraelsko-palestinskom sukobu, a to je da Palestinci dobiju svoju državu, a da Izrael dobije svoju sigurnost (Index)
• Milanović: Izrael i njegovo vodstvo su itekako odgovorni za bestijalne ratne zločine (N1), ‘Već smo trebali priznati Palestinu. Ako se to dogodi, hoću priznanje hrvatskog parlamenta’ (Net)
• Netanyahu želi da Izrael razvije svoju obrambenu industriju, otpornu na embarga (Index), Izrael se žali Von der Leyen, protive se planu sankcija Europske komisije: Nećemo se zastrašiti prijetnjama (tportal)
• Netanyahu želi sastanak s Trumpom. Traži da bude odmah nakon njegova govora u UN-u (Index)

Može li se smaknuće šefa neke države opravdati, osim u najekstremnijim slučajevima? Ukoliko je odgovor potvrdan, tko onda odlučuje koji vođa je „legitimna meta“, a koji to nije? Po kojoj logici bi Hameneija bilo dopušteno ubiti, a Benjamina Netanyahua ne? Je li dopušteno smaknuti Vladimira Putina, ali ne i Donalda Trumpa? Tko od njih predstavlja veću prijetnju svijetu? Sve ovisi o perspektivi promatrača. Ukoliko ostavimo po strani pretpostavku koju je Izrael sam izmislio, a prema kojoj mu je dopušteno činiti ono što je ostatku svijeta zabranjeno, tada na ova pitanja više nije lako odgovoriti. Pritom, pozivanje na izraelsku iznimnost zbog Holokausta i masakra 7. listopada sve manje „drži vodu“ – i svijetu je toga dosta. Odgovor mora biti univerzalan. Izraelski novinar Gideon Levy za dnevni list Haaretz iz Tel Aviva. (Lupiga)

Benjamin Netanyahu suočava se s najtežim izazovom u svojoj političkoj karijeri od 7. listopada 2023. Najsmrtonosniji napad u povijesti Izraela dogodio se upravo za njegova mandata, gospodarstvo zemlje stenje pod teretom dugotrajnog rata u Gazi, a samom Netanyahuu sudi se za korupciju. Ipak, mnogo manje eksponirano, ali politički jednako važno pitanje moglo bi se pokazati kao ključna prekretnica u njegovoj vladavini. Radi se o novačenju mladih ultraortodoksnih muškaraca u izraelsku vojsku, prenosi Independent. Pitanje novačenja ultraortodoksnih muškaraca već je godinama izvor napetosti između sekularnog i religioznog dijela izraelskog društva, a te su napetosti samo pojačane poslije izbijanja rata u Gazi, kada je javnost sve jasnije počela uviđati teret koji nose vojni obveznici. Politički utjecajna ultraortodoksna zajednica, koja danas čini oko 13 posto populacije Izraela, tradicionalno je bila oslobođena vojne službe pod uvjetom da njezini članovi neprekidno studiraju u vjerskim školama. No, prije 80 godina ih je bilo nekoliko stotina, sad ih ima više od 60 tisuća. Objavili na tportalu prije nego je krenuo napad na Iran…

Sada barem znamo formulu. Devetnaest mjeseci neselektivnog bombardiranja. Minus hrana i lijekovi koji ne mogu stići do bombardiranog teritorija. Minus najmanje 55 hiljada ljudskih života, među njima najviše onih žena i djece. Minus četiri do pet hiljada dječjih ruku i nogu, prema konzervativnoj procjeni Unicefa koji nas izvještava da nigdje drugdje na svijetu nema toliko mališana bez udova. Minus otprilike dvije trećine ukupnog broja kuća i zgrada, pod čijim ruševinama trunu još neprebrojani leševi. Plus 100 posto stanovništva izravno ugroženog izgladnjivanjem, prema riječima Jensa Laerkea, glasnogovornika UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova, koji naglašava da je ovo “jedino područje – pod čime se misli na državu ili definirani teritorij unutar države – u kojem je cjelokupno stanovništvo izloženo riziku od gladi”. I dodaje: “Gaza je danas najgladnije mjesto na Zemlji.” Boris Postnikov za Novosti.

Trump je iznio svoj iznenađujući plan, bez otkrivanja detalja, na zajedničkoj konferenciji za novinare s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Izjavio je da će SAD preuzeti ratom razoreni Pojas Gaze i ekonomski ga razviti nakon što Palestinci budu preseljeni na druga mjesta, što bi potpuno promijenilo desetljeća američke politike prema izraelsko-palestinskom sukobu. Trump je prije toga rekao da se stanovnici Gaze ne bi trebali vraćati kući te da bi ih trebalo “preseliti” u susjedne zemlje – zemlje u regiji ranije su odbile ovaj prijedlog. SStižu reakcije, BBC: Trump opet okreće američku vanjsku politiku naglavačke, stručnjaci za vanjsku politiku tvrde da izmišlja te da nema pravi plan iza toga. Index

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu vodi „rat na sedam fronti“ protiv prijetnji poput Hamasa i Hezbollaha, no promatrači ističu osmu – borbu protiv vlastitih institucija. Suočen je s optužbama za korupciju i zloporabu položaja te istragom Shin Beta zbog moguće distribucije državnih tajni. Njegovi potezi, uključujući pokušaje slabljenja pravosuđa, izazivaju kritike da ugrožava izraelsku demokraciju. Iako se brani tvrdeći da ga napadaju zbog njegove uloge „branitelja naroda“, kritičari smatraju da cilj nije narod, već autokratska konsolidacija moći. Usprkos ranijim masovnim prosvjedima, umor od dugotrajnog rata trenutno sprječava veće otporne valove protiv njegove vlasti. DW

Iako premijer Izraela Netanyahu i dalje tvrdi da će se borbene operacije u Pojasu Gaze nastaviti do potpune eliminacije Hamasa, ni sam više u to ne vjeruje (ako je ikad vjerovao). S obzirom na to da IDF nije uspio osloboditi ni sve otete, “Operacija željezni mačevi” sve se više pretvara u vojnu, političku i ekonomsku katastrofu (izraelska ekonomija jako pati zbog nedostatka radne snage jer je mobilizirana, ali i mnogobrojnih Palestinaca koji su radili u Izraelu, i zbog nedolaska turista). I ovako ne baš omiljen premijer Netanyahu nema drugu opciju nego nastaviti ratovati. Izbori Netanyahu ne bi donijeli samo gubitak vlasti već i kraj političke karijere, a potencijalno i preseljenje u neki od izraelskih zatvora. Stoga ne čudi da ne želi ni čuti za mir jer ga samo rat drži na vlasti. Index

Istraga, koju su proveli Guardian i izraelski časopisi +972 i Local Call, otkriva kako je Izrael vodio gotovo desetljeće dug tajni rat protiv suda. Zemlja je angažirala svoje obavještajne agencije da prate, hakiraju, vrše pritisak, blate i navodno prijete visokim dužnosnicima ICC-a u nastojanju da spriječe istrage suda. Zajednička istraga temelji se na intervjuima s više od dvadeset aktualnih i bivših izraelskih obavještajnih službenika i vladinih dužnosnika, visokih dužnosnika ICC-a, diplomata i odvjetnika upoznatih sa slučajem ICC-a (Međunarodni kazneni sud) i izraelskim naporima da ga potkopa. Optužbe za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, koje je glavni tužitelj Karim Khan iznio protiv Netanyahua i Gallanta, odnose se na osmomjesečni rat Izraela u Gazi, koji je, prema podacima zdravstvenih vlasti tog teritorija, ubio više od 35.000 ljudi. No, slučaj ICC-a priprema se već desetljećima. Index