Svijet filmske glazbe relativno je zatvoren krug. To odražavaju i nominacije za najprestižniju, ali i najosporavaniju filmsku nagradu Oscar, koja ove godine slavi 90. obljetnicu. U kategoriji najbolje originalne filmske glazbe najviše nominacija ima skladateljska legenda John Williams, kao i najviše osvojenih Oscara u povijesti. Čini se da sa svakim novim nastavkom Ratova zvijezda ili Spielbergovim filmom potvrđuje kako je pretplaćen na nominaciju. Slično se može reći i za produktivna francuskog skladatelja Alexandrea Desplata, koji je u posljednjem desetljeću bio nominiran gotovo svake godine, piše Karlo Rafaneli za Arteist.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Rođen 31. svibnja 1930. u San Franciscu, Clint Eastwood je isprva želio studirati teoriju glazbe i izdao je album ‘Cowboy Favorites’ 1959., kolekciju obrada, uključujući Colea Portera ‘Don’t Fence Me In’ i Boba Willsa ‘San Antonio Rose’ prije nego što se više posvetio glumi. Osim što je glumio, režirao i producirao brojne filmove, osnovao je i malu jazz etiketu Malpaso Records, također je skladao glazbu filmove ‘Djevojka od milijun dolara’, ‘Zastave naših očeva’, ‘Zbogom Grace’, ‘Zamjena’, ‘Život poslije života’, ‘J. Edgar’ i ‘Mistična rijeka’, zajedno s originalnom klavirskom glazbom za ‘Na vatrenoj liniji’. Slijedeći svoj jazz put, njegov najstariji sin, Kyle Eastwood, također je profesionalni jazz kontrabasist/bas gitarist i skladatelj, a i skladao je glazbu za očeve filmove. Tportal
Ovih dana pojavila se jedna knjiga kojoj je intencija razmišljanje o filmskoj glazbi: istražiti čemu ona služi, te – ako služi – kako to čini. Knjizi o kojoj je riječ naslov je “Rasprava o popratnoj filmskoj glazbi”, a autor joj je doajen hrvatske filmske teorije i umirovljeni profesor zagrebačke ADU Hrvoje Turković. Turković tezu o “neprimjetnosti” glazbe izrijekom naziva – mitom. Piše da je riječ o površnom poopćavanju iza kojeg stoji neusporedivo složenija praksa, praksa u kojoj je muzika katkad neprimjetna, katkad jako primjetna, a dijalektika te primjetnosti rezultat je složene igre u kojoj “pleše” sama muzika, sadržaj samog prizora, te – naravno – gledatelj. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list
Njegovo je ime sinonim za kvalitetnu i nezaboravnu filmsku glazbu. Snimio je više od 500 soundtrackova, prodao 70 milijuna ploča, šest puta bio je nominiran, a dvaput osvojio Oscara. Osvojio je i tri Grammyja te četiri Zlatna globusa… Njegova je glazba postala vrlo popularna u SAD-u gdje je Morricone skladao i za filmove redatelja poput Johna Hustona i njegova biblijskog epa, ‘Dvije mule za sestru Saru’, Dona Siegela s Eastwoodom i Shirley MacLaine, te filmove s Rockom Hudsonom i Richardom Burtonom. 24 sata
Morriconeova filozofija o filmskoj glazbi