Nema vernije slike srpske društvene stvarnosti – mada je stvarnost malčice prejaka reč – od TV serije „Bolji život“, koju sam – iako to ni serija ni ja nismo očekivali od mene – pogledao dva puta. Od prve do poslednje epizode. Da je bilo moguće, „odbindžovao“ bih je. Ali vo vremja ono nije bilo moguće. Ako sada bude moguće, pogledaću je još jednom. Napominjem da žestoki treš „Bolji život“ nisam gledao kao filmofil, nego kao kuhinjski sociolog i fenomenolog. Junaci „Boljeg života“ su svi do jednog manje ili više simpatični luzeri s ljudskim likom, koji se – opet svi do jednog/jedne – ponašaju kao da su šmekeri i div junaci iznad svih situacija. Ako se dobro sećam, svim personama dramatis „Boljeg života“ do ostvarenja sanjanog boljeg života uvek fali nekih 300-400 maraka – koje su tu, u opticaju, mada bi valjalo proveriti da li su falsifikovane – koje se sele iz epizode u epizodu, iz ruke u ruku, a kurva bolji život volšebno izmiče. Svetislav Basara

Redatelj Slobodan Šijan imao ga je u vidu kad je snimao danas kanonski svoj film “Ko to tamo peva” (1980.). Ondje je Tašku podao rolu smantanoga i šeprtljavog lovca koji se svojim karakterom sasvim bio sljubio s osobenjacima iz slavnog autobusa “firme Krstić”. U tom remek-djelu Taško je veličanstveno iznio rečenu rolu, davši cijelom filmu sasvim posebnu upečatljivost. Posebno je jaka kemija kada se njegov lik raspituje koliko je udaljena iduća stanica, ili  kad ulazi u autobus na mjestu gdje nije stanica pa mu Pavle Vuisić  izgovara onu antologijsku repliku: “Propisi su propisi”. Ili kad mu puška opali u autobusu netom što je izgovorio da je zakočena. Tu je i njegov lik Božidara Majkovića, činovnika “u preduzeću” iz nekoć jako popularne TV-serije “Bolji život” u kojoj Taško fenomenalno tumači sindikalno zanovijetalo, grintavo spadalo i sladostrasnog izješu. Novosti

Prvak drame beogradskog Narodnog pozorišta, filmski i televizijski glumac Boris Komnenić preminuo je u 64. godini poslije teške bolesti. Komnenić je rođen u Puli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a u Beogradu je diplomirao na Fakultet dramskih umjetnosti. Uz brojne uloge u kazalištu, ostat će upamćen po jednoj od najpoznatijih – liku Saše “Guze” Popadića u kultnoj tv-seriji ‘Bolji život’. Blic

Prije trideset godina emitirana je prva epizoda socijalističke sapunice Bolji život koja prati život obitelji Popadić. O seriji za Bilten piše Boris Postnikov: “Na stranu urnebesni Gigini živčani ispadi, Violetine ljubavne peripetije i Bobine adolescentske avanture, po kojima će se serija najviše pamtiti: mjehur socijalističke TV-sapunice bio je dovoljno širok da obuhvati kompletnu društvenu panoramu, skupa s njenim ključnim političkim, ekonomskim i socijalnim nevoljama”. Ovdje je jedna epizoda serije. Kvalitetu emisije prepoznao je i Igor Mandić.

Foto: Ponovno okupljena postava serije ‘Bolji život’, 30 godina od početka snimanja, eno ga Saša izgleda starije od svog "tate" Gige Moravca, a Violeta kao da nije ostarjela ni sekundu…