Ostao sam osoba s invaliditetom s tek 20-ak dana života. Mislim da su ovdje dobru ulogu odigrali moji starci. Nikad nisu mi dali do znanja da sam osoba s invaliditetom. Nikada nisam bio svjestan ni svojih prava, a ni povlastica. Tek s osamnaest godina izvadio sam invalidsko rješenje kako bi dobio prvenstvo smještaja u studentskom domu. Do tada se uopće nisam vodio kao osoba s invaliditetom. Nikad nisam imao ni invalidninu, ni tuđu pomoć, ni njegu. Jednostavno, to sam posložio u glavi: kad boli – ne boli, i to je to. Ja se probudim sa svojom boli, pobijedim ju, a onda idem na teren pobijediti protivnika. I nitko te ne pita boli li, ili ne. Moraš biti spreman – kaže paraolimpijac Ivan Katanušić. Večernji…