“Tek će se bizarna zlopamtila danas sjetiti filmskih pokušaja Oje Kodar i Željka Senečića, scenarija Hrvoja Hitreca. Ta su se vremena vratila, baš kao zombiji u lošem hororu. U ovom se trenutku ozbiljna, savjesna i kriterijima zadojena kultura nalazi manje-više ista na jednoj strani. I to ne zato što se svjetonazorno slaže, jer se niti slaže, niti treba slagati. Ona se nalazi na istoj strani zato da spriječi kolaps kriterija. Zato da spriječi novu invaziju zombija. Zombija kao što je Jakov Sedlar. Toj novoj kulturnoj paradigmi najveći su neprijatelj profesionalna autonomija, struka, kriteriji, meritokracija”, piše Jurica Pavičić u povratku hrvatske kulture u devedesete. Jutarnji
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Dok Sedlara film zapravo uopće ne zanima, on je tek sredstvo za neke druge ciljeve, bilo ideološke, bilo sasvim osobne. Nemoguće je osim krajnjom nezainteresiranošću za film objasniti da čovjek koji režira filmove gotovo četrdeset godina i na IMDb-u ima navedena 68 naslova samo u odjeljku režije, ne poznaje pravilo rampe (odnosno pravilo snimanja po osi, ili pravilo 180 stupnjeva), banalni skup osnovnih zanatskih pravila za održavanje kontinuiteta zbivanja unutar scene koja se uče na prvoj godini bilo koje filmske škole ili akademije na svijetu. To je kao da nogometni trener ni nakon 40 godina treniranja ne shvaća pravilo ofsajda. A zvijezda Tim Roth u filmu, iako bi prema plakatu mislio da nosi film, ima samo jednu scenu… Index… Na IMDB-u ima ocjenu 7,3 (zasad), a ima i temu na Forumu
Do grla u nevoljama sa žanrom (dokumentarac? dokudrama? krv nije voda?) te zbunjena i osupnuta potpunom mrežnom nevidljivosti filma onkraj Sedlarovih promotivnih sebića, kritički relevantne informacije odlučila sam potražiti u najmračnijem zakutku Interneta! Uistinu, kad sam putem Facebooka kontaktirala protagonistkinju filma Valeriju, inače Ukrajinku, doznala sam da film nije njezina priča, da je baziran na “priči koju je Jakov smislio” plus na njezinoj improvizaciji. Drugim riječima, film nije dokumentarac, ni dokudrama, nego Sedlarova smišljotina – što bi bilo posve legitimno da je plasiran pod drugom etiketom. Baš kao što je njegove filmske posvete Tuđmanu ili Stepincu valjalo svrstati u žanr znanstvene fantastike. Lupiga prenosi recenziju s Kulturpunkta.
Jakovu Sedlaru australske vlasti nisu dopustile ulaz u zemlju jer je, kako je ispričao za Jutarnji, “već prije odobrenu vizu imao u staroj putovnici”. Sedlar je trebao ići na projekciju filma “Hrvati u Australiji”, na kojem je radio četiri godine i bilo je dogovoreno da će obići projekcije u osam gradova: “Sa slučajem Velimira Bujaneca, kada je riječ o australskoj vizi, ja nemam veze. Mene su organizatori pitali mogu li ga pozvati i odgovorio sam da pozovu koga žele”.
“Prošlog tjedna rektor Damir Boras je sveučilište poprskao blatom koje ni jedan produkt kemijsko-tehnološkog fakulteta neće prebrisati. On je – naime – za svog posebnog savjetnika za kulturu imenovao čovjeka koji se zove Jakov Sedlar. Dakle, sveučilište na kojem predaju neki ozbiljni slikari, kipari, animatori, teatrolozi, te na kojem postoji lijepih desetak ozbiljnih eksperata za teoriju i/ili sociologiju kulture, za savjetnika je rektora za kulturu odabralo – tvorca filma Fergismajniht. Ako mene pitate – ovo je točka na kojoj su i Boras i sveučilište koje ga je izabralo pali najniže dosad”, piše Jurica Pavičić. Jutarnji
Jakov Sedlar postao posebni savjetnik rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa
Nakon što je javnost negativno reagirala na prijedlog Odbora za dodjelu priznanja da mu se ove godine uruči Nagrada Grada Zagreba, Jakov Sedlar se oglasio, odbacivši optužbe za revizionizam i poticanje mržnje. “Nikada, ni u jednom svom filmu ili javnom nastupu, nisam poticao na mržnju, nikada nisam pokušao zatajiti bilo koji i bilo čiji zločin, nikada niti u jednoj primisli nisam rekao bilo što pozitivno o fašizmu. Fašizam, kao i komunizam, zla su koja samo bolestan čovjek može podržavati i promovirati”, rekao je Sedlar. Index
Odbor za javna priznanja u zagrebačkoj Gradskoj skupštini dodijelio je Jakovu Sedlaru Nagradu Grada Zagreba i 30 tisuća kuna, proglasivši ga najboljim filmašem. Spomenimo da su u konkurenciji sa njim bile višestruko nagrađivana redateljica Hana Jušić i glumica Ksenija Marinković. Sedlarovo stvaralaštvo je unazad godinu dana obilježio film Jasenovac – istina za koji je utvrđeno da je pun falsifikata i neistina, te za koji je redatelj kazneno prijavljen. T-Portal
Facebook je uklonio profilnu sliku lista Novosti jer je procijenio da je nepoćudna. Riječ je o radu Alema Ćurina koji se referira na falsifikate u Sedlarovom filmu o Jasenovacu. Slična cenzura se dogodila i Lupigi za Uskrs, sa pisanicom ukrašenom srpom i čekićem.
Na YouTubeu je postavljen cijeli dokumentarni film ‘Jasenovac – istina’ Jakova Sedlara i Hrvoja Hitreca (svih sat vremena, skinutih s televizije Z1, ovdje). Riječ je o filmu za koji je publicist Slavko Goldstein rekao da je “pun poluistina, laži i falsifikata”, dok se redatelj Sedlar obrukao lažnom naslovnicom Vjesnika. Novosti nabrajaju još i lažne fotografije četnika i nogometne momčadi logoraša, informaciju da je dirigent Milan Sachs pušten iz logora i da je poduzetnik Lazar Bačić pobjegao u Srbiju.