U svojem novom, eksperimentalnom dokumentarcu ‘Pozdrav iz sekretarijata‘ Ivan Ramljak koristi se pronađenom građom iz napuštene policijske postaje na jednom jadranskom otoku da bi nam pokazao koliko je službeno bilježenje stvarnosti, ma koliko precizno bilo – ponekad sasvim nejasno, nepouzdano i da ga je teško protumačiti. Film dolazi na predstojeći ZagrebDox te svojom ambicijom i izvedbom potpuno opravdava očekivanja od ovog sjajnog autora, ali za razliku od hvaljenog i nagrađivanog ‘Mirotvorca’ – iznimno je zahtjevan za gledatelje. Zrinka Pavlić za tportal.

Izrazito simpatičan znanstveno-fantastični spektakl nosi sva dobra i ne tako dobra obilježja filmova ovog zabavnog dvojca – pametan je, duhovit, ima dobru priču i likove, ali je i pomalo okrenut mlađoj publici i manje ozbiljnim očekivanjima. Što uopće nije loše. Film o smaku svijeta koji vas, usprkos svemu, želi malo razveseliti. Kao da vam netko, dok propadate kroz egzistencijalni bunar bez dna, tutne u ruke dekicu, šalicu čaja i kaže: ‘Dobro, grozno je, ali ajde da to ipak riješimo kao ljudi.’ Zrinka Pavlić za tportal…

Netflixov hit-film lijepa je, nježna i tužna priča o životu jednog usamljenog čovjeka u turbulentno doba ranog dvadesetog stoljeća, ali daleko od svih zbivanja – među drvećem, životinjama i kraj dvije tekućice – rijeke i željezničke pruge. Clint Bentley pri adaptiranju je ove novele Denisa Johnsona iz 2011. godine pokazao laku redateljsku ruku i talent da jedan mali ljudski život, proživljen u jednom od najturbulentnijih razdoblja u ljudskoj povijesti – prikaže istodobno epski i lirski, emotivno i promišljeno. Daleko od svih zbivanja, ratova, historijskih prevrata, tehnoloških revolucija i društvenih previranja, njegov je junak – kojeg s dirljivom suptilnošću glumi sjajan Joel Edgerton – proživio svoju osobnu verziju tog promjenjivog i turbulentnog stoljeća, uzdižući se, tonući i mireći se sa životom koji prolazi tako brzo, toliko je pun tuge i samoće, a ipak te povezuje s nečim većim od sebe samoga.. Zrinka Pavlić za tportal. Bio je nominiran za 4 Oscara, nije dobio nijedan. Još jedan osvrt na Journalu.

Razlog je jednostavan: nije bilo nijednog iznenađenja. Nula. Ništa. Ovogodišnja se dodjela odvila usred rata koji svima miriše točno kao Treći svjetski, u doba dok američki predsjednik divlja kao da mu je netko ujutro umjesto kave dao kokain, svijet gori na sve strane – a Hollywood, koji inače moralizira brže nego što Brad Pitt promijeni frizuru, odjednom šuti kao kip. Nitko da bi na dodjeli Oscara ni zucnuo. Čovjeku dođe da zaplače za Willom Smithom i šamaranjem na pozornici. Usred svjetskog kaosa, kuke i motike, usred NOMINIRANIH FILMOVA koji to pristojno odražavaju jer govore o krvavim ideološkim ratovima, nestajanju djece, vampirskim borbama dobra i zla, represivnim režimima i prolaznosti života – Conan bulazni o optimizmu, da ne bi slučajno netko nešto rekao i pomislio da bilo koga drugoga – kako se to ono kaže – aha, da: trigerira. Zrinka Pavlić za tportal

Zrinka Pavlić kroz duhovit i osoban osvrt iznosi prognoze za ovogodišnje Oscare, priznajući da joj je dodjela istodobno zabavna i frustrirajuća. Favoritima smatra filmove Jedna bitka za drugom i Grešnici za najbolji film, dok Jessie Buckley vidi kao sigurnu pobjednicu za najbolju glumicu, a Michaela B. Jordana za najboljeg glumca. U režiji očekuje pobjedu Paula Thomasa Andersona. Iako ima svoje favorite u scenarističkim i glumačkim kategorijama, svjesna je da Akademija često donosi predvidljive odluke, pa se nada da barem neki izbori neće izazvati – metaforičko – bacanje tv-a kroz prozor. tportal

U povijesnoj drami Chloé Zhao tragedija obitelji Shakespeare postaje emotivni i estetski vrhunac godine. Film koji bez zadrške uranja u smrt djeteta i iz nje izvlači umjetnost već se nameće kao ozbiljan kandidat za najvažnije filmske nagrade. Stoljećima se šuška i nagađa – je li ‘Hamlet’ samo fonetski brat blizanac imena Hamnet ili je to bila posveta očinske traume koja se pretvorila u metafizički spektakl? Film Chloé Zhao i koscenaristice Maggie O’Farrell u tom smislu ne piše fusnotu povijesti – on radi performativni eksperiment. Uzima tu hipotezu, zaključa vrata i kaže: idemo živjeti s njom dva sata, pa da vidimo tko će prvi zaplakati. Zrinka Pavlić za tportal

U navodno inovativnom pristupu streamingu uživo, Netflix je ovih dana emitirao live prijenos lika koji se penjao na jednu od najviših zgrada na svijetu – bez sigurnosne mreže ili bilo kakvih drugih sigurnosnih mehanizama. I to je uživo gledalo oko šest milijuna ljudi. Što to govori o budućnosti streaminga i televizije, a što o nama kao publici? Razlog je prozaičan i miriše na Excel – fali mu live sadržaj. Streaming platforme godinama se pretvaraju da su televizija, ali bez onog ključnog elementa koji televiziju čini televizijom – osjećaja da se nešto događa sada i da ćeš, ako propustiš, biti socijalno mrtav barem do sljedeće kave s frendovima.

Skyscraper Live zato je Netflixu bio savršena vježba za jačanje mišića – tehničkih, produkcijskih i psiholoških – a koji su mu potrebni da ispuni još jednu funkciju televizije koju je naumio potpuno zamijeniti. Nekoliko milijuna gledatelja, koliko ih je gledalo ovaj ivenat, možda ne zvuči spektakularno, ali u svijetu u kojem publika sve gleda kad joj se sprdne i ne zarezuje zakazani sadržaj ni za suhu šljivu, to je ozbiljna brojka… Zrinka Pavlić za tportal.

Nećete u seriji ‘Ponies’ vidjeti neki novi žanr, ni trunku priče kakva već nije ispričana o hladnoratovskom dobu, malim ljudima koji uspiju raskrvariti njušku čak dva golema i nepravedna sistema, nije ni najrevolucionarnija ni priča o nevidljivim ‘ženskicama’ koje sve uspiju nadigrati i savršeno se snaći. No serija je snimljena i izvedena neodoljivo šarmantno, pitko, pametno i s onom već spomenutom magijom, uspijeva priču iz već stoput prožvakanog hladnog rata ispriča s dovoljno duha, pameti i ljudskosti da nam ponovno bude zanimljiva. Serija je to zbog koje, kad završi, ostaneš još malo na kauču, pustiš neku staru pjesmu… Zrinka Pavlić za tportal

Ethan Hawke nominiran je za Oscara za glavnu ulogu u filmu Richarda Linklatera ‘Blue Moon‘, gdje glumi jednog od najvještijih i najuspješnijih američkih tekstopisaca, među čije se bezvremenske hitove ubraja i naslov po kojem je imenovan sam film. Riječ je o Lorenzu Hartu, i u ovom ga filmu ne upoznajemo na vrhuncu karijere, nego tijekom večeri u kojoj mu se raspadaju i karijera i život. Hawke je ovdje briljantno ranjiv i ranjen: ciničan, pametan, pakostan, očajan i urnebesan u istom dahu. Reći da mu je to uloga života bilo bi pretjerano jer Hawke je i dosad igrao sjajne uloge i zapravo ima zavidnu karijeru dosljedno izvrsnih izvedbi, ali recimo da je ovo kruna sveg tog iskustva, vještine i talenta. Hawkeu je ovo inače peta nominacija, ali prva za glavnu ulogu. Zrinka Pavlić za tportal.

Naravno da nije riječ o vrhunskoj komediji niti je ovaj domaći megahit operiran od elemenata obaveznog programa iz otrcane sheme, ali… funkcionira! Ne funkcionira savršeno, ne obara pričom ni karakterima, fore joj nisu ‘držite-me-ljudi-da-ne-puknem-od-smijeha’, ali odeš u kino, odsjediš cca sat i pol uz kokice i kolu, tu i tamo se nasmiješ ili nasmiješiš, slušaš kako se većina publike valja od smijeha i ne pomisliš da su svi debilni zbog toga te na kraju iz dvorane izađeš dobro raspoložen. Neka Svadbe, bit će hit! Kaže Zrinka Pavlić za tportal. Trenutno je treći najgledaniji hrvatski film u povijesti, ispred nje su Šegrt Hlapić i Kako je počeo rat na mom otoku, prenose na Forumu…