“Povijest je živčani slom vremena. O tome sam razmišljao na takozvanom odmoru i snebivao se nad činjenicom da se ne mogu odmaknuti od banalnih zaključaka. Povijest je banalna. Zato mi nikako ne uspijeva prevazići banalnost. Ne mogu se oduprijeti bijedi. To je očito. Ona me pokorava. Ona je zakonitost novog vremena. Zakonitost koju smo primorani poštivati. Bijeda duha. U nju sam uronjen. Tek mi ponekad uspije promoliti nos iznad površine i udahnuti novi zrak u moja bolesna pluća”, piše Marko Tomaš za Lupigu.