“U kulturnom sektoru, a posebno u civilnom društvu, prevladava projektna logika nestabilnog, ali i nedostatnog financiranja, zbog čega su mnoge organizacije ovisne o mnogostrukim izvorima prihoda. Tržište je nerazvijeno, prostorni i drugi resursi su neadekvatni, nedostatni… Temeljna se egzistencija osigurava radom na više poslova u više organizacija, a čak i kod poslodavaca u drugim sektorima, ili zahvaljujući obiteljskoj potpori”, kažu iz Zaklade Kultura nova. U suvremenom svijetu su nam svima priroda poslova koje radimo, internet i društvene mreže poremetile fokus i koncentraciju. Prva priznajem da nemam kapaciteta za fokusirano i efikasno u kontinuitetu odraditi puno radno vrijeme. Nakon dva sata pisanja neke natječajne prijave paše mi protegnuti noge, staviti veš da se pere i ručak da se dinsta na laganoj vatrici. Pa onda opet radim dva sata, obavim neke telefonske dogovore, isplate honorara i sl. pa ispružim noge na kauču i pojedem ručak gledajući neku dobru seriju. Budimo realni, onda opet radim popodne i završavam nedovršene poslove… Jelena Hadži-Manev za Večernji.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Većina filmskih projekata u Hrvatskoj financira se kroz javne pozive koje raspisuju Hrvatski audiovizualni centar i HRT. HAVC raspisuje natječaje za različite faze i formate – od razvoja ideje do produkcije, od eksperimentalnog do igranog. Najvažnija su dva velika godišnja poziva za produkciju, uz koje raspisuje i nekoliko malih. HRT, kao javni servis, zakonski je obvezan najmanje 15% svojeg godišnjeg programskog proračuna osigurati za nabavu od neovisnih proizvođača, što naravno koristi nezavisnim producentima. Također raspisuje javne pozive, od kojih je najveći onaj za ulaganje u proizvodnju. U praksi to znači da su upravo HAVC i HRT ključni stupovi financiranja. Ako ne dobijete sredstva iz tih izvora, vrlo ćete teško zatvoriti financijsku konstrukciju za projekt
Nakon produkcije, koja je sufinancirana javnim sredstvima, bačen si u realni sektor gdje i dalje jedva držiš glavu iznad vode. Domaći filmovi se natječu s velikim holivudskim naslovima, a kazališne predstave sa stand-upom i lakšim komercijalnim sadržajem. U tom prostoru pokušavaš pronaći publiku, a na kraju distribucije često ne uspiješ pokriti sve troškove. Jelena Hadži-Manev prenosi razgovor s Ljubom Zdjelarevićem u kolumni za Večernji.
Stupivši na kazališnu scenu kao akademska glumica 2006, toj ulozi sam u narednim godinama dodala uloge producentice, redateljice, spisateljice i pedagoginje. U svim tim ulogama djelujem i danas. Jedna sam od osnivača koprivničkog Ludens teatra, a 2015. pokrećem zagrebačke Tragače, kazališnu družinu koju vodim i poslovno i umjetnički. Želja mi je podijeliti svoje znanje i iskustvo kako bih mladim i budućim kulturnim poduzetnicima skratila i olakšala put do uspjeha. Nadam se da ćemo svi zajedničkim djelovanjem jačati našu kulturnu scenu, razvijati i osnaživati našu publiku te se kvalitetom oduprijeti sve jačem imperativu tržišta za komercijalizacijom i bagatelizacijom našeg umjetničkog djelovanja. Dobili ste ideju. Želite napraviti neku predstavu / film / izložbu / koncert / performans… Često u startu nismo svjesni koliko će nam provedba nekog projekta uzeti vremena i resursa – Odmah vam kažem – i entuzijazam i energija se troše po putu, pogotovo kad se projekt neplanirano razvuče, i dobro planiranje projekta spasit će vas ako – ili bolje reći kad – nešto zaškripi po putu. Jelena Hadži-Manev za Večernji pokreće seriju tekstova.