Ovogodišnji, 22. ZagrebDox otvara se 19. travnja filmom “Sintetičko suosjećanje“ Marca Isaacsa, koji istražuje granice umjetne inteligencije. Umjetnički direktor Nenad Puhovski najavio je bogat program od 112 filmova u 16 cjelina, odabranih među dvije tisuće prijava. Međunarodna i regionalna konkurencija fokusiraju se na goruće teme: od ratova u Ukrajini i traumatičnih migracija do položaja žena i ekoloških kriza. Festival, koji je dio prestižnih asocijacija poput Cannes Docs, nudi hibridne dokumentarce, osobne ispovijesti i socijalno angažirane priče, a zatvara se filmom o ekološkim posljedicama rata, “Divia”. Program traje do 26. travnja u Kaptol Boutique Cinema. Link na službene stranice. HRT

Dokumentarni film Andreja A. Tarkovskog objavljen sada već prije 7 godina intimna je, ali stroga posveta njegovu ocu, ruskom filmskom velikanu. Kroz osam poglavlja, gledatelja vodi isključivo glas velikog redatelja, bez vanjskih sugovornika, pretvarajući film u svojevrsnu “filmsku molitvu”. Slušamo audio zapise, neke koje nisu na drugačiji način bili dostupni javnosti, samog redatelja o svom životu kao i njegove kontemplacije o umjetnosti, filozofiji i religiji. Saznajemo koje su ga ideje vodile kod stvaranja filmova, kakvo mu je bilo djetinjstvo, ali i kako komentira vlastite filmove. Premda različitih žanrova, teme u filmovima su mu bliske, a gotovo svi protagonisti prolaze kroz svojevrsnu duhovnu krizu. Eyefilm, neka kritika na eefb…

ZagrebDox u svoje 22. izdanje (19. – 26. travnja) ulazi s golemim prestižom: prošlogodišnji pobjednik, film Gospodin Nitko protiv Putina, u međuvremenu je osvojio Oscara i BAFTU. Festival prikazuje stotinjak naslova odabranih među 2000 prijava, uz bogat popratni program poput Foto Doxa i Audio Doxa. Međunarodnim žirijem predsjeda upravo oskarovac David Borenstein, uz Christiana Freia i Olivera Sertića. Osim projekcija, industrijski program Slow Pitch pod vodstvom vrhunskih stručnjaka nastavlja razvijati nove talente, potvrđujući ZagrebDox kao ključno mjesto za prepoznavanje priča koje mijenjaju svijet. HRT 

Dokumentarni film o Melaniji Trump, u Amazonovoj produkciji, zaradio je 7 milijuna dolara u prvom vikendu prikazivanja u SAD-u, što je snažan rezultat za taj žanr. Ipak, film je imao neuobičajeno široku distribuciju, uz izvješća o praznim projekcijama u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu te vrlo loše kritike. Pojavile su se i optužbe o masovnoj kupnji i dijeljenju ulaznica radi napuhivanja gledanosti, no Amazon i kino-lanci to negiraju. Dokumentacija ostaje nejasna, a publiku navodno čine uglavnom starije bijele žene. Ravno do dna… Film, vrijedan oko 75 milijuna dolara, ima tek 7–8 posto pozitivnih kritika na Rotten Tomatoesu, uz izrazito oštre recenzije vodećih svjetskih kritičara koji ga opisuju kao propagandu i „besramnu reklamu”. Slab interes publike dodatno pogoršava situaciju: projekcije su rijetko rasprodane, a zarada prvog vikenda procjenjuje se na najviše pet milijuna dolara. Film je režirao Brett Ratner, dok je sama Melania Trump izrazila oduševljenje rezultatom. tportal

Dokumentarni film Melania o bivšoj prvoj dami Melaniji Trump u kina je stigao uz slabiju pretprodaju i podsmijeh javnosti, potaknut viralnim oglasom koji je nudio 50 dolara gledateljima da ostanu do kraja projekcije. Unatoč tome, film je tijekom prvog vikenda zaradio oko 7 milijuna dolara, znatno iznad očekivanja, te postao najuspješnija dokumentarna kino-premijera od 2012., izuzev koncertnih filmova. Iako su kritičari bili nemilosrdni (nazivavši ga propagandnim šundom – tportal), publika je reagirala gotovo jednoglasno – pozitivno (barem na premijeri). tportal… Na Ravno do dna prepričali film za one koji film ne misle pogledati, ali ih donekle zanima.

Nagrada je proglašena u subotu uvečer u Berlinu. „Fiume o morte!“ prvi je hrvatski dokumentarac koji je osvojio nagradu EFA. Europske filmske nagrade hrvatski su filmovi dosad dobivali u kratkometražnim kategorijama. Ukupni pobjednik subotnjih nagrada EFA je bez sumnje norveški film „Sentimentalna vrijednost“ režisera Joachima Triera. Bezinovićev je film početkom prošle godine osvojio glavnu nagradu na festivalu u Rotterdamu, a u Hrvatskoj je potukao rekorde kao najgledaniji dokumentarni film u hrvatskoj distribuciji u povijesti. Jutarnji

Dejan Aćimović intervjuirao je za potrebe filma o Ratku Rudiću čak 125 vrhunskih imena vaterpola, pa porodio dokumentarac – za nas neupućene u sport, šokumentarac – o najtrofejnijem vaterpolskom i drugom najtrofejnijem treneru svih kolektivnih sportova uopće. Film započinje jugoslavenskom himnom, koju uglas pjevaju i hrvatski članovi reprezentacije – Šimenc, Bukić – a nastavlja se izjavama vaterpolista koji su Rudiću dali nadimak “Tiranin”. Za sve nas koji smo ga doživljavali kao dobroćudnog dalmatinskog brkajliju, Mišu Kovača svjetskih bazena, to je bilo prvo iznenađenje filma, a druga su se nizala kao na tekućoj vrpci. Rudić je, ukratko, polivalentni sportski genij, uomo universale, koji je pred kraj karijere počeo priređivati i slikarske izložbe. Obavezno pogledati, kaže Boris Rašeta za Novosti, u pregledu TV tjedna.

Tekst Tamare Čačev za Ideje analizira dokumentarac o sekvenciranju Hitlerove DNA i propituje znanstvene i etičke granice pokušaja da se zlo objasni genetikom. Iako je potvrđena autentičnost uzorka i utvrđeno da nema židovsko porijeklo, daljnje interpretacije – od Kallmanova sindroma do visokog poligenskog rizika za psihijatrijske poremećaje – klize u spekulaciju. Autorica upozorava da takvi pristupi zamagljuju razliku između korelacije i uzroka te nude opasno amnestirajuću ideju: da zlo nije izbor, nego biološka sudbina.

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

Diljem svijeta, od Brazila do Farskih otoka, opstaju običaji koji balansiraju između tradicije i brutalnosti. Dokumentarac The Islands and the Whales redatelja Mikea Daya istražuje upravo taj sukob: otočani koji stoljećima love kitove i morske ptice radi preživljavanja danas se suočavaju s globalnim osudama i trovanjem okoliša. Film prikazuje paradoks zajednice koja živi “u skladu s prirodom”, ali trpi posljedice tuđe industrijske civilizacije – i postavlja pitanje: gdje završava kultura, a počinje okrutnost? Agroklub