Najkraće rečeno, što god kao pojedinci ili društvo poduzimali, uvijek trebamo imati u vidu i dalju budućnost, ljude i generacije koje će doći stoljećima i tisućljećima nakon nas. Ono što se događa u prvih 100 ili 1000 godina nije značajno zato što bi ljudska vrsta mogla postojati još milijunima godina, pa se ne treba osvrtati na neke kratke periode povijesti. Ideja je da je potencijalni broj ljudi koji će ikada živjeti veći od milijuna milijardi, pa je njihova budućnost svakako bitnija od svih danas živućih ljudi. Stoga, ako bi se kojim slučajem i dogodilo da danas pogine jedna milijarda, to bi bio veliki masakr za čovjeka, ali tek malo prekoračenje za čovječanstvo. Prema tome je Drugi svjetski rat na razini malo jače prometna nesreća. Premda longtermizam s religijom dijeli izraženu utopijsku crtu, on za njom zaostaje u tome što nas poziva na žrtvu da bismo osigurali blagodat dalekim potomcima naše vrste. Željko Porobija za Index