Od malih nogu Oliver je bio opčinjen Vela Lukom, i baš tamo, na voljenoj Korčuli odakle je rodom otvara se muzej njemu u čast. Nosit će ime Memorijalna zbirka Oliver Dragojević, a svoja će vrata službeno otvoriti naredne godine. Zamišljena je kao središnje mjesto prisjećanja na glazbeni opus jednogod najvećih glazbenika s naših prostora.Zahvaljujući vrijednim materijalima koje su ustupili članovi obitelji, suradnici i prijatelji, posjetitelji će moći otkriti poznate te manje poznate detalje iz njegova života. Multimedijalni i interaktivni postav bit će osmišljen za sve generacije te pristupačan publici iz cijelog svijeta. Journal

Pjesma ‘Birds of a Feather‘ već je dva tjedna na prvom mjestu Billboardove svjetske ljestvice hitova, a gledatelji zatvaranja Olimpijskih igara u Parizu mogli su je čuti i na samoj ceremoniji. Ipak, jedna je korisnica društvenih mreža zamijetila da pjesma podsjeća na pjesmu koju je 1994. godine objavio Oliver Dragojević u sklopu svog albuma ‘Neka nova svitanja’. tportal

Oliver bi napokon mogao dobiti spomenik u Veloj Luci

Festivalski debI imao je u Splitu 1967. godine na želju Zdenka Runjića, koji je napisao većinu tekstova za njegove pjesme. Oliver je nastupio s pjesmom “Picaferaj”, ali nije ušla u finale i nakon toga se nikako nije mogao probiti. Idućih pet godina nastupao je po raznim klubovima od Europe do Meksika riskirajući sve za svoj san. Bile su to noći bez sna, godine ozbiljnog vježbanja da bi došao do velikog uspjeha u regiji, a i šire. Vratio se kući mršav i znatno hrapavijeg glasa. Nakon doživljenog neuspjeha, sedam godina kasnije pobijedio je na istom festivalu koji je u to vrijeme bio internacionalan. Tu negdje počinje njegova i Zdenkova epoha, pjesma “Galeb i ja” se našla tek na osmom mestu na festivalu, ali vremenom je postala svevremenski hit. Radioaktivni komarac

Eto i Dežulovića velikog i bogami čitajući ga podsjeća baš na Olivera, kojom lakoćom uspjeva reći ono što bi svi htjeli reći, al eto ne mogu, ne znaju tako: Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna – pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku.

Oliverova ‘abeceda malih tajni’

Andrea Andrassy: Svi mi imamo barem jedan komadić Olivera kod sebe