Prvi članak analizira “mischief marketing” kao strategiju koja autentičnošću i kršenjem pravila (poput Ryanaira) osvaja pažnju u moru oglasa. S druge strane, kampanja Europe 92 “Odobrile guze” praktični je primjer takve „nestašnosti”. Dok u tekstu na Poslovnom slave odmak od uštogljenosti radi emocionalne povezanosti, portal Libela na kampanju gleda kritički. Spajajući te dvije perspektive, vidimo da brend koristi sirovu iskrenost (fokus na tijelo bez filtera) kako bi postigao prepoznatljivost, ali pritom svjesno pleše po rubu seksizma. Ono što marketing naziva “optimalnom neusklađenošću”, kritika vidi kao recikliranje starih stereotipa pod krinkom inovativne ravnopravnosti.

Inicijativa pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da se u školskim udžbenicima riječ stidnica zamijeni nazivom vulva nije prihvaćena, nakon protivljenja Hrvatskog liječničkog zbora i kroatista s FFZG-a. Lingvist Mate Kapović tvrdi da riječ stidnica odražava društveni seksizam i zastarjele stavove prema ženskoj seksualnosti, dok Marko Alerić upozorava da je ideološko normiranje jezika neprihvatljivo i da riječi imaju povijesnu i stručnu utemeljenost. Sam naziv feminizam, primjerice, dolazi od latinskog “femina”, što znači “koja je sisana”, a zanimljivo je i podrijetlo riječi “penis” koji izvorno znači rep, izdanak. Rasprava je otvorila šire pitanje odnosa jezika, ideologije i društvenih vrijednosti. tportal

Lokalni medij 035portal je, izgleda, proučavao Bandcamp stranicu benda i sapleo se o vlastitu homofobiju dok je čitao opis u kojem ŽEN za sebe kažu da su “obične lezbe koje stvaraju neobičnu muziku”. Ideja da se queer muzičarke ugošćava na dječjoj manifestaciji malom i neupućenom, ali opasno glasnom krugu novinara bila je dovoljna da dignu homofobnu hajku. Koncert je ipak održan, ali je iz službenog programa i prostora manifestacije prebačen u Kuću tambure. Rekle bismo da smo na svojoj koži uvijek doživljavale više seksizma nego homofobije. To što smo lezbe nije toliko dolazilo do izražaja pored činjenice da smo žene na stejdžu. To je svima prvo upadalo u oči. Iako je Sara paralelno cijelo vrijeme bila aktivistica na LGBT sceni, uvijek je bilo izraženije to što je žena koja svira bubanj. Tko pita klinca od 15 godina zašto svira bubnjeve ili rock, metal ili pank? Za mlade momke je to normalno, ali cure moraju prvo validirati zašto to uopće rade… Kažu iz benda Žen za Novosti, dotaknuvši se i drugih tema, svirke općenito, tipa da u Sloveniji u brojnim selima postoje centri za mlade gdje brojni klinci dolaze na koncerte i događanja, dok je kod nas ta scena puno mrtvija i rezervirana za gradove…

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Seksizam naš svagdašnji”, njime je obuhvaćeno 49 nacionalnih i lokalnih medija koje su istraživači pratili deset mjeseci. Tijekom tog razdoblja Centar za građanske inicijative iz Poreča detektirao je 4.463 članka seksističkog, homofobnog ili transfobnog sadržaja. Portali koji su prednjačili po broju seksističkih članaka su Net.hr (565), Dnevno.hr (381), Slobodna Dalmacija (241), 24 sata i Dnevnik.hr (84), no kako nam kažu iz Centra za građanske inicijative, što se tiče homofobnih i transfobnih članaka, najviše ih dolazi sa portala Narod.hr i udruge „U ime Obitelji“. Iz Centra kažu kako bi mediji trebali imati ključnu ulogu u oblikovanju javnog mišljenja, ali svojim pristupom često doprinose rodnoj neravnopravnosti. Načini izvještavanja, kako pokazuje istraživanje, žene nerijetko reducira na objekte zadovoljstva ili ih prezentira kroz rodno uvjetovane stereotipe. Lupiga

Seksističko izvještavanje i mizogini komentari na društvenim mrežama imaju dalekosežne posljedice na stvarne živote žena u Hrvatskoj. Pogrdne komentare i uvrede napisane na digitalnim kanalima ljudi vjerojatno ne bi nikad žrtvama izgovorili u lice te bi dvaput promislili o tome što iznose. No, potaknuti člancima koji propituju krivnju žrtve, koji su senzacionalistički i koji traže opravdanje za nasilnike i ubojice, ljudi pišu komentare pune mržnje, upozorava Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč, jedna od pokretačica stranice na društvenim mrežama Seksizam naš svagdašnji. Vajagić objašnjava kako ovom inicijativom žele potaknuti medije da odgovornije izvještavaju, kao i podići svijest o štetnosti koju takav sadržaj ima po žrtve nasilja. Na društvenim mrežama kampanja je popraćena hashtagom #recitonaglas dok su organizatorice pokrenule i stranicu na kojoj možete anonimno ostaviti vlastitu priču. Lupiga

Umjesto predstavljanja knjige u rodnom gradu, bakćem se s egom četvorice muškaraca, uključujući organizatora, koji šeće oko pozornice u šoku. Pitam se bi li autofikcijski roman mladog muškarca bio predstavljen kao slučajnost ili “literarno samoubojstvo”. Pitam se, već danima, i zašto sam ostala. Zašto se jednostavno nisam pokupila usred promocije i otišla? Neki bi u tome vidjeli stav. Drugi bi pripisali to pretjeranoj osjetljivosti, “militantnom aktivizmu”, PMS-u. Ali zašto bih ja otišla sa svoje promocije? Zašto bih se ja stiskala, sklanjala s puta i ustručavala govoriti o svojem radu? Zašto bih ja napustila prostor u kojem je njegovo ponašanje problematično? I zašto bih se ja razračunavala s njime, a ne onaj tko mu je dao posao? Iako svjesni njegove dugogodišnje reputacije sugovornika koji prekida i podcjenjuje svoje sugovornice, upucava im se, forsira seksualnu intoniranost u kritikama i javnim nastupima, organizatori Riječkog sajma knjiga i festivala autora (da, autora) dopustili su mu da upravlja promocijom mojeg prvijenca. Dali su njemu, a ne mnogim kompetentnim autoricama, prostor i posao. I onda oni pričaju o kulturi otkazivanja… Mlada književnica Dora Šustić za Novosti

Do 2021. i regionalne inicijative #NisamTrazila ni mediji nisu ozbiljnije izvještavali o seksualnom nasilju na fakultetima. Takve su priče, u pravilu, bile ispričane kroz okvir studentica koje “spavaju s profesorima za veću ocjenu”. Danas smo nešto ozbiljniji, no novinske stupce, portale i reklame i dalje preplavljuju seksistički, mizogini i diskriminatorni sadržaji. Najbolje to znaju iz inicijative “Seksizam naš svagdašnji” gdje već godinama, na dnevnoj bazi, objavljuju primjere seksizma, mizoginije, homofobije i transfobije u medijima. Ovih su dana objavili svoj prvi Priručnik za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji. Dokument je ponajprije namijenjen novinarima i urednicima, ali i oglašivačima, civilnim organizacijama te studentima. “Potičemo medije i oglašivače da preispitaju svoje prakse i postupke te da preuzmu odgovornost za utjecaj koji imaju na društvo. Kroz promicanje svijesti o seksizmu i pozitivnim promjenama možemo zajedno stvoriti društvo koje cijeni ravnopravnost, poštuje ljudska prava te podržava inkluzivnost”, kažu iz Inicijative. Srednja

Ako ćemo se zgražat na ponižavajuće plakate, onda se moramo počet zgražavat na sve ostalo što je autorima reklame dalo jasan znak da su “ova” i “muška kartica” prihvatljiv narativ. Ako ne želimo seksizam i rodne stereotipe, onda ih trebamo rezat svuda i stalno: za početak, na radnom mjestu na kojem žena ima manju plaću od kolege koji radi isti posao, u dućanu s pločicama u kojem te prodavač tretira kao dvije sise s glavom i u autu s ograničenim likom koji govori da sve žene loše voze. Do tad nam preostaje isto ono što preostaje meni kad hodam po kvartu i tražim slanac – otić na mjesto na kojem razumiju moje potrebe i izbjegavat ona kojima nisam ciljana skupina. Mjesta na kojima je muška kartica preferirano sredstvo plaćanja su prva na popisu za izbjegavanje jer ju nemam, jebi ga. Nema ju ni Cher pa svejedno lijepo živi. Andrea Andrassy

Pretraživanje na engleskom, kada se upišu riječi „dominikanske žene“, „brazilske žene“, „tajlandske žene“ ili „ukrajinske žene“, više vodi ka slikama mladih žena u izazovnim pozama, oskudno odjevenih nego kada se upišu riječi „američke žene“. A ako se na Googleu na engleskom upiše „njemačke žene“, prvenstveno se pojavljuju slike političarki i sportašica. Dutsche Welle

Albanska televizija povećala gledanost za 300% jer su uveli – voditeljice u toplesu