“U opkoljenom Mostaru izgubio sam svaku romantičnu ideju o ratnom herojstvu kakvu bi prosječan srednjoškolac mogao imati. Rat su geleri koji dolaze slijepo i odasvud, susjed koji krvari, stenje i umire na stubištu, imena koja odjednom više ne postoje, ljudi koji samim svojim prezimenom postaju sumnjivi neprijatelji. Ne vjerujem u ubijanje za šareni komad tkanine ili bilo čiju političku ideju nacije, krvi i tla… Mislim da je PTSP roditelja zbilja jedina konstanta odgoja svake sljedeće generacije. Moj pradjed se u Prvom svjetskom ratu tukao za Austriju, djed je bio partizan, prvoborac, otac je rođen 1945. u operacijama oslobođenja Hercegovine da bi u ratnom Mostaru devedesetih ostavio preko godinu dana života. Iz prve ruke svjedočim da ljudi s takvim iskustvima i traumama mogu lako oštetiti potomstvo konstantnim perpetuiranjem vlastitih fiksacija i trauma. Ja nipošto nisam izuzetak”, kaže glumac i redatelj dokumentarnog filma “Dezerteri” koji tematizira izbjegličku sudbinu njegove generacije. Novosti

Na ZagrebDoxu se prikazuje debitantski dugometražni dokumentarac Čekaj me glumca Damira Markovine, o složenim odnosima u vlastitoj obitelji. Prepoznao sam u dinamici naših obiteljskih odnosa nešto što smatram filmski vrijednim, za što mi se čini da na zanimljiv način govori o tome kako je to postojati danas tu, na ovom prostoru omeđenom zajedničkim jezikom, u obitelji podijeljenoj granicama. To su dnevni nesporazumi dviju generacija – jedne na odlasku, koja je ostvarila svoje najluđe snove, ali i dočekala da ih druga – generacija vlastite djece, sahrani na groblju snova – kaže Markovina za Mixer.