“Zaboravljanje se obično shvaća kao pasivan proces, lagano odumiranje sjećanja, no naše istraživanje pokazuje da su ljudi mnogo više aktivni u oblikovanju onoga čega se sjećaju od svojega života”, kaže jedna od znanstvenica Sveučilišta u Birminghamu, koja je sudjelovala u snimanju ljudskoga mozga za vrijeme prisjećanja. Naime, rezultati neuroznanstvenika sugeriraju da naš mozak aktivno briše sjećanja koja bi nam mogla odvući pažnju sa zadaće koju u tome trenutku izvodimo, i to ona slična onome koje pokušavamo dohvatiti. BBC
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Istraživanje je pokazalo da su sjećanja često oblikovana emocionalnim sadržajem, osobnim značajem, ponavljanjem i pažnjom. Na primjer, veća je vjerojatnost da će se pojedinci sjećati događaja s dubokim emocionalnim odjekom ili detalja na koje su se aktivno usredotočili. Međutim, na ono čega se sjećamo utječu i neki drugi faktori, poput mjesta na kojem se događaj dogodio. Takozvano prostorno pamćenje, kažu istraživači, ovisi o našim iskustvima. Nova okruženja zahtijevaju veću pozornost i stoga potiču jača sjećanja u usporedbi s poznatim, rutinskim okruženjima. Način na koji pojedinci pamte redoslijed događaja i prepoznaju prijelaze između njih igra ključnu ulogu u sjećanjima. Određeni događaji često su podijeljeni u različite epizode i stoga ih se pojedinci mogu lakše prisjetiti. Značajan utjecaj na oblikovanje načina na koji pojedinci pamte imaju i razne kulturne, osobne i kognitivne razlike. Bug
Baš kao što je film podijeljen na scene, naš mozak organizira sjećanja u segmente, odvajajući na primjer trenutak kad smo izašli na ručak od trenutka kad smo došli s posla. U filmovima redatelji i montažeri odlučuju o tome kad jedna scena završava i počinje nova, no kako to čini mozak, zanimalo je istraživače Sveučilišta Columbia. Došli su do zaključka da možda imamo više kontrole nad načinom na koji tumačimo dnevne događaje nego što se vjerovalo dosad. Način razmišljanja doista mijenja naše sjećanje na ono što se zapravo dogodilo i otkriva koliko fleksibilno i aktivno može biti naše pamćenje. Mi možemo odabrati na što ćemo obraćati pozornost i čega ćemo se sjećati. A to znači da kontroliramo narativ vlastitih iskustava. Bug
Naša su sjećanja iznenađujuće nepouzdana – toliko da se mozak može prisjetiti detalja, pa čak i cijelih sjećanja koja se zapravo nikada nisu dogodila. Duboko istražujući ovu misteriju, nova studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, ispituje lažna sjećanja i kako se mogu preokrenuti. Lažna sjećanja mogu ići toliko daleko da narušavaju naše društvo. Ona su sposobna poremeti rad sudova i skrojiti sudbinu onih kojima se sudi. “Zanimljivo je, ali i zastrašujuće da svoj cjelokupni identitet i ono što mislimo o svojoj prošlosti zasnivamo na nečemu tako krhkom i nesigurnom”, rekla je autorica studije Aileen Oeberst, psihologinja sa Sveučilišta Hagen u razgovoru za Inverse. Bug
Creating and reversing false memories #psych https://t.co/9vMWXOx1nE
— Dr. Lee Keyes (@DrLeeKeyes) March 24, 2021
Kako sjećanja nastaju i nestaju? Konačno dešifriran mehanizam pamćenja
Guardian donosi zanimljiv tekst o sjećanjima i istinu o tome koliko su ona zapravo podložna manipulacijama. Istraživanja su pokazala da se ljudima vrlo lako usade lažna sjećanja, stoga to treba držati na umu, posebno ako sjećanja utječu na naše poteze.
Svjedok Bitke za Berlin, nekadašnji crvenoarmejac Bagdat Mukamedijev (88) u razgovoru za tportal.hr otkriva detalje te odlučujuće epizode iz Drugog svjetskog rata.”Odmah su krenula ubojstva zarobljenika, silovanja svega što se kreće, od dječaka, trudnica do starica, pljački i pijančevanja. Nakon što je vojni vrh nekoliko dana okretao glavu od tih strahota, stigla je zapovijed kako će svakoga koga zateknu u ubijanju, silovanju ili pljački na licu mjesta objesiti… Oni koji to nisu ozbiljno shvatili završili su na stupovima javne rasvjete”, govori Mukamedijev. “Bila sam slomljena. Dobro da nisam poludjela. Samo me još dragi Bog držao”, sjeća se pak Bronja Katharina Katulski svojih posljednjih dana provedenih u logoru u Leipzigu.
Znanstvenici su prvi put usadili sjećanja u mozgove miševa dok su spavali. Nadaju se da će ista tehnika biti korištena i na ljudima. Mozak tipično ponavlja dnevne aktivnosti kada ljudi ili životinje spavaju, što ga ojačava i omogućuje mu da nauči nove aktivnosti. Znanstvenici iz Institucije za industrijsku fiziku i kemiju u Parizu koristili su proces ponavljanja kako bi stvorili nova sjećanja u mozgovima miševa dok su spavali. Radio Slobodna Europa, New Scientist