U Hrvatskoj jačaju ksenofobija i neprijateljstvo prema stranim radnicima i izbjeglicama, uz porast nasilja i negativne retorike. CMS upozorava da je riječ o trendu potaknutom nedostatkom integracijskih politika, medijskim i političkim narativima te općom društvenom nesigurnošću. Istraživanja pokazuju porast predrasuda, posebno prema arapskim i muslimanskim skupinama, dok se izbjeglice guraju u nevidljivost. Stručnjaci naglašavaju veliku odgovornost politike, medija i znanosti u kreiranju percepcija te potrebu državnog vodstva koje aktivno njeguje toleranciju i solidarnost. DW

Sažeto za početak, svi su oni složni u ocjeni da se zakonskim izmjenama kani uvesti opća proizvoljnost i samovolja ulagača i graditelja, uz paralelno razvlaštenje lokalnih vlasti u njihovu urbanističkom planiranju i kontroli realizacije. Posrijedi je, dakle, posvemašnja deregulacija s kojom više ništa neće stajati na putu nekretninskim investitorima, a država preuzima funkciju krotitelja dosadašnjih remetilačkih čimbenika na terenu, prvenstveno mjesnih stručnih službi i političkih predstavnika domicilnog stanovništva. S ovim cizeliranjem zakonskog okvira za uzurpaciju javnog prostora i lokalnih ovlasti, HDZ će se pobrinuti da poslovni komercijalni procesi više ne zastajkuju u ime kojekakvih komunalno-razvojnih prioriteta. Ta stranka ne zamara se time što su prostorno i urbanističko planiranje “poslovi koji po izričitoj odredbi Ustava RH i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ulaze u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave, točnije općina i gradova”. Igor Lasić za Novosti

Nakon Thompsonova koncerta desnica je sve glasnije krenula u napade na kulturne festivale, optužujući ih za „mržnju prema Hrvatskoj“. Ljevica se, prema analitičarima poput Deana Dude i Katarine Peović, povukla upravo u kulturnu sferu, ostavši bez političke snage i veze s radničkom klasom. Dok desnica regulira i pritišće, ljevica pleše i raspravlja na festivalima, ali rijetko izlazi iz tog kruga. Rješenje bi, tvrdi Peović, bilo ponovno političko organiziranje oko klasnih pitanja – jer bez toga ni festivali neće dugo ostati njezino zadnje utočište. Igor Lasić za DW

Jesmo bacili sve karte na turizam, dakle, ali modelski nismo razradili ni zadali njegove smjernice, tj. okvir u kojem bi održivo funkcionirao, kao što se to danas kaže. Inače, modeli razvoja nisu ovdje sasvim nepoznati, ako se vratimo nekoliko desetljeća u prošlost. Imali smo jasne, nerijetko i uspješne, razvojne priče u teškim i lakim robnim proizvodnjama, ili u energetici i poljoprivredi, ili u – turizmu.

No to je bilo u sklopu neke druge zajednice, poznate i po znatno višoj sklonosti političkom uređenju ekonomije, dok se ova odlučila na apsolutno prepuštanje turističkog sektora tržištu. Istodobno, takoreći sve robno-proizvodne djelatnosti osudila je davno na stagnaciju, pa ih nije dosad mnogo ni ostalo. Izbora više nema, barem ne kratkoročno, i Hrvatska se u svom suicidalnom usiljenom turističkom maršu nema kapaciteta samo tako zaustaviti. Igor Lasić za Novosti.

Gorka istina glasi: trgovci u slobodnotržišnoj ekonomiji imaju pravo raditi s cijenama što im god srcu drago. Ni dobra vijest nije nova: slobodnotržišni režim nije ni bogomdan ni samorazumljiv. On je produkt neke političke borbe ili njezina izostanka. Kupcima je dosta prebacivanja krivnje na anonimne dobavljače. Dosta im je i muljanja na temu iznimno visokih komparativnih troškova. Znamo da u Hrvatskoj nije viša ni cijena rada, ni zemljišta, ni porezi, oni pogotovo ne. Nismo ni toliko udaljeni od žiže europskog tržišta da bi razliku činio trošak transporta. No daleko smo taman toliko da bismo pretrpjeli sve probleme namijenjene periferiji. Veliki strani trgovci zadržavaju profit u matičnim zemljama pomoću manipulacije transfernim cijenama vlastite robe koju ovamo uvoze. Uz tu nadgradnju marže, baš uvoz je ključna riječ. Igor Lasić za Novosti.

• U Hrvatskoj je danas inače počeo najavljeni tjedni bojkot trgovačkih lanaca Lidla, Eurospina i dm-a te triju proizvoda – Coca Cole i drugih gaziranih pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe (N1)

Ranijih par godina lovile su hrvatske ribarice do 40 tisuća tona srdele, a ove godine ni deset. Na smanjenu biomasu srdele utjecala je i veća brojnost predatora, no prvi uzrok ipak je porast temperature Jadranskog mora. Uz bok tome stoji ukupno prekomjeran maritimni ribolov. Hrvatska ribolovna flota, inače, u pojedinim sezonama zadnjih godina osiguravala je gotovo polovinu izlova srdele u EU-u. Ipak, nije to pohvatano u mreže samo na Jadranu, ni slučajno, nego su najveće ovdašnje ribarice krstarile i drugdje, uokolo, međunarodnim vodama Sredozemlja. Na prvome smo mjestu za uzrok nestajanja skloni navoditi složeni klimatski poremećaj, s promjenom temperature mora i popratnim faktorima. Drugo zauzima notorna spoznaja da smo u svakom slučaju daleko pretjerali s izlovom, opustošili i pučine i pličine, ali ne tek uslijed rasta ljudske populacije. Igor Lasić za Novosti.

Svaki put kada splitski Hajduk prolazi kroz upravljačke ili sportske krize, pokreće se javna debata o njegovom modelu upravljanja kao “narodnog kluba”, gdje većinu članova Nadzornog odbora biraju navijači. Mediji se tada intenzivno pitaju je li takav model održiv, iako Hajduk ima više od 120 tisuća članova, te se svrstava među 15 klubova s najviše učlanjenih navijača u svijetu.

Sociolog Krešimir Krolo i novinar Juraj Vrdoljak ističu da se Hajduk suočava s pretjeranom kritikom zbog svog demokratskog modela upravljanja, dok su drugi hrvatski klubovi, poput Dinama, Rijeke i Osijeka, također u problemima, ali nisu podjednako napadani. Kritika prema modelu dolazi uglavnom zbog političko-poduzetničkih interesa i straha od toga da uspjeh narodnog upravljanja može potaknuti širu demokratizaciju, ne samo u nogometu već i u društvu. DW

Hrvatska je stoga danas fatalno određena besperspektivnošću za mlade, pored sve teže stambeno-političke problematike, kao i nedostatka radnih mjesta izuzev u turizmu koji, međutim, presudno nameće i taj stambeni problem. Isti sektor još i ekološki alarmantno ugrožava zemlju, dok su umirovljenici u sve težem materijalnom položaju. Ako se tome doda loš odnos Hrvatske s većinom susjednih joj zemalja, nameće se pretpostavka da je od zavodljivih obećanja svakovrsnog prosperiteta nakon Oluje, zapravo hrvatskim građanima ostala tek simbolička satisfakcija. Točnije, ona sadržana u zastavi ili himni, recimo, a to definitivno ipak nije nešto čime bi se itko mogao i trebao zadovoljiti. Uostalom, o tome svjedoči i sve češće te napetije projiciranje tzv. kulturnih ratova u žižu društvene i medijske stvarnosti. Igor Lasić za DW

Zašto su Mađari odustali od kupnje agrobiznisa, dok im se tobože za nadrealno malenu razliku otvarala mogućnost preuzimanja okosnice hrvatskog agrara, svejedno se ne zna. Bez ikakve sumnje, aranžman je kontrolirala Vlada RH u suradnji s Vujnovcem koji, glupo je i u to sumnjati, nije ostao zakinut. Ne da nije pitanje je li dobio manje, nego je odavno znano i što je sve prethodno dobio više, makar za dio njegova posjeda i poslovanja. A nije mu posve slobodnotržišno u šake pala ni Fortenova, ni ranije Petrokemija, pa ni onaj plin iz Hrvatske elektroprivrede. Ostaje vidjeti što će biti s Podravkom, koja već dugo ukazuje na blistave poslovne kapacitete i ostvarenja (iako su s druge strane radnici, koji u velikom postotku rade za minimalac, dok se čelnim ljudima isplaćuju izdašni bonusi).

Štoviše, baš se Podravka nameće za modelsku idealnu špicu upravljanja nacionalnim agrarom, uzmemo li u obzir strukturu njezina vlasništva. Država je suvlasnik s kontrolnim paketom, uz bankovne obavezne mirovinske fondove koji u dobroj vjeri navodno zastupaju sve nas.U stvarnosti, niti fondovi štite interes radnika-osiguranika, niti o hrvatskom agraru itko političko-ekonomski efikasno brine. Da jednom i preskočimo fondove drugog stupa mirovinskog sustava; poljoprivreda nam uporno stagnira u svakom pogledu već preko četvrt stoljeća.  Novosti

Zbirno gledano, nogometna arbitraža na terenima i u kontrolnoj VAR-sobi, onda i šire, odvija se već odavno u korist Dinamu. I nije baš da se nije znalo da je nacionalna organizacija u ovom sportu kompletno prilagođena interesu toga zagrebačkog kluba. Ipak, snaga direktnih snimaka koje prikazuju kako to zvuči dok akteri vjeruju da ih se ne čuje, proizvela je opći šok među njima. Ovdje moramo napomenuti, radi onih koji nogomet i sve oko njega ne prate budno, da su busije u političkom smislu zauzete otprije. Hajduk već gotovo desetljeće i pol razvija model narodnog kluba, sa slobodnim članstvom koje na izborima odlučuje o upravljanju. Ostali su ili privatizirani ili makar uzurpirani od privatnog kapitala unutar piramide donedavnoga faktičnog vlasnika Dinama. Mamićev interes u hrvatskom nogometu razmjerno je oslabio, ali njegovi kooperanti nastavili su, logično, održavati biznis. Uz pravosuđe, u igri je ostala i stranačko-politička im poluga na čelu s HDZ-om čiji kadar zauzima glavne funkcije u nogometu. Novosti