Bart Layton se dosad producentski i autorski uglavnom bavio TV-serijama i TV-filmovima, a u opusu prije “Autoceste zločina” ima samo dva kinonaslova, oba dugometražna i zapažena. Radnja novog filma zbiva se u Los Angelesu, koji se svojim raznovrsnim lokacijama pokušava uspostaviti kao jedan od likova filma, no glavno je težište ipak na troje protagonista – mladom, ali iskusnom, “džentlmenskom” pljačkašu dragulja i virtuoznom vozaču Mikeu, sredovječnom policijskom inspektoru Louu, pravedniku koji uslijed takvog svog karaktera teško napreduje u službi te menadžerici u osiguravajućoj kompaniji, Sharon. Iako osvaja trudom oko profiliranja protagonista, odbijanjem da karakterizaciju podredi akcijskim atrakcijama, u oči mogu upasti spomenuti otvoreni rukavci i motivi ostavljeni tek dotaknutima ili nezaokruženima. Damir Radić za Novosti.

Točno 25 godina nakon izvorne objave kapitalnog Camusova romana “Stranac”, dakle 1967., slavni Luchino Visconti polučio je istoimenu ekranizaciju s Marcellom Mastroiannijem u naslovnoj ulozi. Tada je primljen osrednje, ostavši do danas marginaliziran u redateljevom opusu. Bilo kako bilo, Camusovi nasljednici bili su toliko nezadovoljni filmom da su odbijali ponude za daljnje ekranizacije, sve dok gotovo šest desetljeća kasnije Camusova kći nije dala pristanak jednom od najhvaljenijih suvremenih francuskih sineasta Françoisu Ozonu. Ozon je od Viscontija preuzeo promjenu kronologije u odnosu na roman; dok su početne riječi romana/Meursaulta “Danas je mama umrla”, Ozon otvara film riječima “Ubio sam Arapina”, koje Meursault izgovara mnogo kasnije u romanu. Sugerirani homoerotizam Ozonova je snažna intervencija u odnosu na Camusov roman i Viscontijevu adaptaciju, a još snažniji su antikolonijalni ubodi. Damir Radić za Novosti.

Bivši filmski kritičar i novinar Mendonça Filho u svojim se filmovima na ovaj ili onaj način bavi kapitalističkom beskrupuloznošću, odnosno povezanošću poduzetničkih predatora, (organiziranog) kriminala i (desničarske) vlasti. “Tajni agent” nije izuzetak; podijeljen je u tri naslovljena poglavlja i najvećim se dijelom odvija 1977. kad je brazilski vojni režim još čvrsto u sedlu i progoni političke protivnike. Mendonça Filho sjajno slika suštinsku moralnu (desničarsko-kapitalističku) deformaciju svijeta kojim se bavi kroz vrlo atraktivan dizajn, s fotografijom toplih boja i scenografski besprijekornom rekonstrukcijom razdoblja, povlačeći jasne paralele sa svijetom današnjice, kad je ponovo isto ili vrlo slično stanje – na površini stvari su šarene, a ispod njih… Damir Radić za Novosti

Linklater se ovaj put prihvatio rijetko (ako ikad) viđenog pothvata – prvi put snimajući na francuskom jeziku rekonstruirao je dan po dan snimanje legendarnog cjelovečernjeg prvijenca Jean-Luca Godarda “Do posljednjeg daha”. Crno-bijela fotografija i kvadratični format slike nepogrešivo prizivaju filmski svijet s prijelaza 1950-ih na 1960-e, sve biva upotpunjeno scenografski, kostimografski i običajno (gotovo da nema nikog tko ne puši), međutim gledajući uže sadržajno, film je jako tanak. Presuda Damira Radića za Novosti.

Radnja se razvija kroz niz epizoda u kojima protagonist ostvaruje interakcije s raznim likovima, no manje je bitan sadržaj naracije, a mnogo više njezin stil – ona se odvija u frenetičnom ritmu koji glatko stapa mnoštvo (ekstremno) krupnih planova (snimanih teleobjektivima) s onim srednjima, impresivno dočaravajući kaotičnost zbivanja. Svemu doprinose skučeni i uglavnom oronuli ambijenti malih soba, klupskih prostorija i drugih prostora nakrcanih koječim, a svakako prljavštinom i znojem, čemu se povremeno kontrastiraju luksuzni ambijenti Martyjevih potencijalnih financijera. Uz Chalameta, koji blista u naslovnoj roli ostvarujući vjerojatno ulogu dosadašnje karijere, najviše prostora dobila je malo znana a jako dobra Odessa A’zion kao Martyjeva prijateljica/ljubavnica, a tu je i Gwyneth Paltrow. Uglavnom, stil i kompletna glumačka postava su na nivou, ali Josh Safdie koncepcijski je podbacio u završnici. Damir Radić za Novosti.

Jarmusch je svoj novi film naslovljen “Otac majka sestra brat” posvetio obiteljskim odnosima, preciznije onima roditelja takozvane treće životne dobi i njihove sredovječne djece s kojom se rijetko viđaju. Scenarij je navodno napisao za tri tjedna, kreiravši trodijelni omnibus čiji dijelovi objašnjavaju naslov cjeline – prva priča zove se “Otac”, druga “Majka”, a treća “Sestra brat”. Dobar je to film koji govori o istovremenoj otuđenosti i dubinskoj povezanosti roditelja i odrasle djece, o vremenu što prolazi i sjećanjima koja ostaju, džarmušovski povezujući melankoliju i humorni pomak. Damir Radić za Novosti

Damir Radić je za Novosti izdvojio vrlo raznolik, ali tematski koherentan izbor filmova godine u kojem dominiraju politička hrabrost, formalna preciznost i snažan autorski rukopis. Na vrhu je “Mirotvorac” Ivana Ramljaka, dokumentarni found footage o Josipu Reihl–Kiru koji kroz šokantne i apsurdne arhivske snimke razotkriva kontekst njegova ubojstva uoči rata 1991., potvrđujući se kao jedan od najvažnijih domaćih filmova posljednjih godina.

Slijede filmovi koji se poigravaju žanrom i narativnom strukturom: “Trenutak nestajanja / Weapons” Zacha Creggera kombinira horor, crni humor i precizno isprepletenu priču, dok “Grešnici / Sinners” Ryana Cooglera od povijesnog gangsterskog filma klize u vampirski horor s elementima mjuzikla. Snažan blok čine filmovi iz regije koji brišu granicu između dokumentarnog i igranog. “78 dana” Emilije Gašić NATO-bombardiranje Srbije prikazuje iz provincijske perspektive kroz amaterske snimke triju sestara, dok “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića intimnu obiteljsku priču gradi na spoju osobnog sjećanja, topline i tihe metafizičnosti.

Od američkih autora Radić izdvaja i “Mozak operacije / The Mastermind” Kelly Reichardt, suptilno ironičan film o amaterskoj pljački slika i zalasku kontrakulturnog duha ranih sedamdesetih, te “Jedna bitka za drugom / One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona, koji, iako po njegovu sudu precijenjen, ipak nudi dovoljno kompleksnosti, antologijskih prizora i upečatljivu DiCaprijevu izvedbu.

Boris T. Matić, Lana Matić i Selma Mehadžić i dalje sigurno vode Zagreb Film Festival. I ove godine ponudili su kvalitetan sadržaj s tradicionalno solidnim glavnim natjecateljskim programom dugometražnih igranih filmova i nekoliko atrakcija u vidu novih filmova istaknutih autora. ZFF se eksplicitno solidarizirao s palestinskim narodom izloženim genocidu te sa srpskom nacionalnom manjinom na udaru desničarskih jurišnika, ne “samo” javnom verbalnom podrškom. Među postjugoslavenskim filmovima prikazanima na ZFF-u ističu se dvije hrvatsko-srpske koprodukcije, “Kako je ovdje tako zeleno?” Nikole Ležaića i “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića, koje su demonstrirale kreativnu potentnost (dijela) kulture koja se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme (ponovo) želi učiniti odioznom… Damir Radić za Novosti

“Bugonia” je film s de facto samo tri lika – ili, hajmo reći, tri i pol – i ponovo je sparila, nakon “Kinds of Kindness”, Emmu Stone i Jesseja Plemonsa. Priča filma čak ima snažnu dodirnu točku sa središnjom epizodom potonjeg omnibusa, u kojoj je Plemonsov lik bio uvjeren da njegova supruga, koju igra Stone, zapravo nije njegova supruga nego njezin klon. Do obrata “Bugonia” je standardno kvalitetan Lanthimosov film u njegovom prepoznatljivom modu začudnog i apsurdnog, s ekspresivnim karakterima koje Plemons i Stone očekivano odlično igraju, uz jako dobru Delbisovu asistenciju i interesantan epizodni nastup Caseyja Boyda kao lokalnog policajca koji je Teddyja zlostavljao kao dijete, što je potencijalna narativna linija koja međutim ostaje nerazvijena. Damir Radić za Novosti.

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti