U svojim pokušajima da izgledaju kao zabavna radna mjesta, moderni biznisi približavaju se pretvaranju svojih ureda u cirkuse sa svim tim košarama s lopticama, roštiljima i foteljama s kuglicama sa stiroporom. Ovakve stvari zapravo iritiraju radnike koji ne žele igračke i prostorije za pauze, nego sigurnost posla i plaće, mogućnost napredovanja, poštovanje i povjerenje, piše Sir Cary Cooper nakon što je proveo istraživanje na tu temu.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
U zadnje dvije godine pojačana su kontrola bolovanja, no stopa bolovanja raste – 2014. godine bila je 2,76, sljedeće godine 3,03, a u prvih šest mjeseci ove godine 3,36. Dnevno je na bolovanju oko 50.000 radnika, a liječnici kažu da problem nastaje na tržištu rada. Sociolog Zlatko Miliša smatra da je uzrok u lošim radnim uvjetima i egzistencijalnoj nesigurnosti, a iz sindikata uzroke vide u sukobima, stresu, sagorijevanju na poslu zbog previše prekovremenog i neprekidnog rada, radnici se sve lošije hrane, rade na više poslova, ne stignu se rekreirati… Novi list
Ma koliko ogladnio prosječni europski potrošač i dalje drži do svog izgleda i mirisa. Po kojom cijeni? U Italiji modna industrija je 1980. godine odvajala za plaće radnika 62 posto bruto proizvoda, u 2012. godini tek 52 posto. Plaće radniku pokrivaju tek dvije trećine realnih mjesečnih životnih potreba, sindikalna prava svedena su na nulu, a radi se u prosjeku daleko više od zajamčenih osam sati na dan. U biti cijela je talijanska tekstilna industrija doživjela proces “kinezizacije”, sa standardima Dalekog istoka uvedenim na talijansko tržište rada. Sve je to moguće jer je moć sindikata teško nagrižena, kako piše Novi list, a bez jakog sindikata pravna država je mrtvo slovo na papiru, barem je to jasno, ili nije? Novi list