Energetski analitičar Davor Štern smatra da je preuzimanje NIS-a od strane MOL-a praktički dogovoreno te da to slabi poziciju Hrvatske. Žali zbog propuštene prilike iz kasnih devedesetih kada je INA mogla ući u strateško spajanje s MOL-om. Upozorava da MOL nije ispoštovao obveze modernizacije rafinerija, što je dovelo do gašenja Siska i dugotrajne obnove Rijeke. Sudbina riječke rafinerije i Janafa, kaže, ovisi o odlučnosti Hrvatske da osigura dugoročni rad i energetsku sigurnost. N1

Ministarstvo gospodarstva, kojemu je u to vrijeme na čelu bio ministar Ivan Vrdoljak, od hrvatske podružnice konzultantske i revizorske kuće PricewaterhouseCoopers (PwC) 2015. naručilo je izvješće o poslovanju Ine u prethodnim godinama kako bi se prikupilo što više vjerodostojnih argumenata i podataka o nepravilnostima u poslovanju Ine i kako bi se iznošenjem tih argumenata ojačala hrvatska pregovaračka pozicija i učvrstili zahtjevi hrvatskog suvlasnika za izmjenom upravljačkih prava u Ini. Što je to otkrio PwC, a što hrvatska javnost nije smjela znati? Prije svega istražio je i provjerio sustav nabave sirove nafte za potrebe prerade u Ininim rafinerijama u Rijeci i Sisku. Mol je, objasnili su nam izvori, razradio jednostavan i za svoju korist vrlo unosan sustav koji mu je omogućio da amortizira razlike u cijeni sirove nafte koje su se javljale uslijed promjena cijena na svjetskom tržištu, prevalivši dug na ime razlike u cijeni na leđa Ine. Nacional

Afera s OMV-om mogla bi dobiti novu dimenziju utvrdi li se da su hrvatski članovi Uprave Ine prošle godine dobili unosne bonuse na plaću upravo radi toga što su izglasali tu spornu transakciju. Naime, Uprava Ine 2021. izglasala je odluku o prepuštanju prava prvokupa dionica OMV-a Slovenija mađarskom MOL-u, a potom su izglasali da Ina u de facto mađarskom preuzimanju OMV-a Slovenija iskešira vlastitih 100 milijuna eura, čime je Ina zapravo s jednom trećinom iznosa sufinancirala MOL-ovo kompletno preuzimanje OMV-a Slovenija. S obzirom na to da je u 2020. Ina zapravo bila u minusu, nije jasno na temelju čega su hrvatski članovi Uprave Ine dobili bonus upravo za 2020. koji im je isplaćen u 2021. Za taj novac hrvatski i mađarski članovi Uprave Ine dužni su raditi u interesu društva Ina, kako je to navedeno čak i u spomenutom Pravilniku. Sve suprotno tome, prema Zakonu o trgovačkim društvima, podliježe čak i kaznenoj odgovornosti. Nacional

Hrvatska je izgubila arbitražu koju je MOL pokrenuo na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID), a procjenjuje se da će morati platiti između 250 i 300 milijuna dolara s kamatama, što je ukupno od 1.83 do 2.2 milijarde kuna. To bi bila glavna tema u javnom i političkom prostoru da neposredno prije toga nije objavljeno da je ministar financija Zdravko Marić podnio ostavku. Budući da je navodno premijer Plenković već tjednima znao da Marić želi podnijeti ostavku, postoji sumnja da je dan objave ostavke dogovoren kako bi se jednom viješću prikrila druga. Plenkoviću daleko više odgovara da se raspravlja o ostavci Marića, pa čak na neki način i žali zbog njegova odlaska, nego da je glavna tema gubitak spora između Republike Hrvatske i MOL-a, što je ujedno politički poraz vladajuće garniture. Index

Hrvatska je izgubila arbitražni postupak oko Ine koji je pokrenuo MOL, u sporu u kojemu je MOL tvrdio da vlada nije poštovala svoje obveze iz ugovora o plinskom poslovanju. Prema neslužbenim informacijama, Hrvatska zbog izgubljenog spora mora platiti između 250 i 300 milijuna dolara, s kamatama, a pali su i hrvatski prigovori o korupciji prilikom MOL-ove kupnje Ine od hrvatske države. Spor se vodio pri međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID). Novi list

Tri slučaja izvlačenja novca od države primjeri su istog sistema, piše Fižulić: Kada se prebroji sve privatne „organizatore manifestacija“, nositelje različitih koncesijskih prava za korištenje zraka, voda, zemlje i podzemlja, većinu postupaka javnih nabava te nebrojene korisnike svekolikih subvencija znat će i odgovor na pitanje zašto su tri desetljeća ove zemlje nepovratno i uzalud potrošena i zašto je barem trećina privatnoga sektora ovisna upravo o ovakvome javnom i državnom. Za tu trećinu država u kojoj nema „organizatora manifestacija“, čudnovatih koncesija i diskrecijskih subvencija i nema previše smisla.

Republika Hrvatska mnogo je puta dosad bila optuživana kao država koja nije privlačna za inozemne investitore jer svojom poreznom politikom i drugim nametima koči razmah i opći uzlet poduzetništva. Ovdje smo svjedoci jedne divne priče u kojoj je inozemni investitor, u ovom slučaju mađarski MOL, platio pet puta manji iznos koncesijske naknade za eksploataciju nafte Republici Hrvatskoj nego matičnoj državi ili četiri puta manje nego Ruskoj Federaciji, ne računajući izvoznu carinu. Telegram

Kad se usporedi veličina rezervi, volumen proizvodnje ugljikovodika, njihove prerade i prodaje, veličina maloprodajne mreže, broj zaposlenih u Ini 2008. godine i danas vidi se da je Ina danas znatno manja kompanija nego što je bila 2008. Dijelovi njezina poslovanja doslovno su se prepolovili, rezerve nafte i plina – temeljna vrijednost svake tvrtke tog tipa – i više od toga, Ina bitno manje ugljikovodika proizvodi, bitno manje ljudi zapošljava, no pritom u preradi i prodaji derivata ostvaruje slične rezultate kao 2008., analizira Novac.hr u sjeni oživljenog starog plana da Hrvatska od MOL-a Inu otkupi.

Još lani je Vlada odabrala konzorcij – Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i Privredna banka Zagreb – za investicijskog savjetnika Vlade za kupovinu dionica Ine, ali je dogovor propao (kakav prazan odgovor – zbog “nesuglasja oko određenih aktivnosti”), a sad biraju novog konzultanta (s prvima je bila dogovorena provizija od 8 milijuna eura) za otkup dionica Ine koje bi se onda preprodalo drugom strateškom partneru. Stvar otežava (manjak novca da se i ne spominje) to što smo u prijeporu s mađarskom stranom, a očekujemo da će Mađari ući i u projekt LNG terminala na Krku. HRT…