Tu se ne misli na genetski kod i DNA, već na ono što je zajedničko svemu što živi i što je živjelo na našem planetu. Jasno je da je genski kôd nekoć, u osvit života, morao biti mnogo jednostavniji. I evo odgovora: u početku se proteini nisu sastojali od 20 nego samo od četiri aminokiseline, a genska šifra nije imala 48, nego samo četiri znaka. To bi značilo da je postepeno evoluirao do onog današnjeg, iako na mnoga pitanja što se sve odvijalo u tom procesu i dalje ne postoji odgovor. No, zato postoji teorija „zamrznutog slučaja“ (freeze-accident theory) koja kaže da su se promjene dogodile slučajno, a onda su se očuvale jer su se pokazale uspješnima u vječnoj borbi za očuvanje vrste. Zakoni evolucije (slučajne mutacije plus prirodna selekcija) vrijedili su i u ona davna vremena kada život još nije bio život. Nenad Raos za Bug.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Proteini i nukleinske kiseline nekoć su bile mnogo jednostavnije molekule. Prve su proteine izgrađivale samo četiri aminokiseline, alanin (Ala), glicin (Gly), arginin (Arg) i prolin (Pro) te dva nukleotida, C i G, od današnjih četiri. Ostalih 16 aminokiselina i dva nukleotida, A i T (U), došli su kasnije, tijekom evolucije. Tek tada je nastala prastanica od koje je poteklo sve što je živjelo i živi na Zemlji – piše Nenad Raos za Bug.