Biodizel nije – kao što neuki misle – jestivo, biljno ulje uliveno u dizelski motor. Da bi se od ulja dobio biodizel, ulje treba transesterificirati, to jest prevesti ga iz jednog u drugi ester masnih kiselina. Biodizel je smjesa estera masnih kiselina s jednovalenim alkoholom, metanolom ili etanolom. Po kemijskom sastavu najviše nalikuje vosku. Ne može postići energetsku vrijednost ugljikovodika, običnog dizelskog goriva, sve donedavno. Metodama genskog inženjerstva znanstvenici su uspjeli uzgojiti sojeve bakterije vrste Streptomyces coelicolor koje proizvode i do 22 puta više tih masnih kiselina od drugih sojeva. To su uspjeli postići udvajanjem gena za njihovu sintezu. Ma koliko se činilo fenomenalnim da bakterije mogu proizvoditi gorivo za mlazne zrakoplove i rakete, sve je to još daleko do tehnološke primjene. Da bi se proizvodnja isplatila, trebalo bi postići proizvodnu cijenu manju od dolara po litri. Drugim riječima, trebalo bi proizvesti 0,3 grama goriva iz jednog grama šećera, jer se bakterije hrane upravo šećerom (glukozom). Nenad Raos za Bug.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Da ne bude zabune zbog naslova: Ne uklanja CO2 izgaranje, već proizvodnja! Ključ je u nusproduktu glicerolu. Novo istraživanje pokazuje kako se glicerol, uz pomoć katalizatora (cirkonijev i nikal oksid), može iskoristiti za simultanu proizvodnju mliječne i mravlje kiseline. U tom procesu, vodik oslobođen iz glicerola reducira CO2 u mravlju kiselinu. Optimalni uvjeti (visoki tlak CO2, temperatura) ključni su za visoki prinos. Ova tehnologija ne samo da troši značajne količine CO2 (143 tisuće tona godišnje u testiranoj skali), već i stvara profit prodajom nastalih kiselina koje se koriste u industriji i poljoprivredi. Dakle, biodizel ne “jede” CO2 iz auspuha, već se pametnom kemijom CO2 iskorištava pri njegovoj proizvodnji! Nenad Raos za Bug
Jestiva ulja u sljedećih nekoliko godina mogla bi se zadržati u gornjem cjenovnom rangu zbog stagnacije proizvodnje i rasta potražnje za biodizelom u Indoneziji, a ona kao vodeći proizvođač preusmjerava sve više palminog ulja u energetski sektor. Naznačilo je to kraj ere tog jeftinog ulja, jer ono je dosad pridonosilo obuzdavanju cijena drugih biljnih masti na svjetskom tržištu. Veći fokus na biodizelska goriva već je podigao cijene tog ulja iznad cijena sojinoga, što je natjeralo kupce da smanje narudžbe.
Palmino ulje, koje se koristi u proizvodnji hrane, kozmetike i sredstava za čišćenje, čini više od polovice svjetske trgovine biljnim uljima. Posebno je popularno u zemljama u razvoju, s Indijom kao najvećim potrošačem.
Palme za proizvodnju ulja gube na produktivnosti nakon 20 godina te ih je nakon 25 godina potrebno zamijeniti novim sadnicama, a njima treba tri do četiri godine da počnu davati plodove. Te su površine tijekom tog razdoblja praktički neiskoristive, zbog čega poljoprivrednici zapravo zaziru od zamjene sadnica. tportal
Od otpadnog jestivog ulja razvijat će biodizel