Dva rasistička napada na strane radnike usred Zagreba posljedica su desetljećima njegovane desničarske mržnje. Usto, strani radnici iz Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša suočavaju se s lošim smještajem, mizernim prihodima, teškim uvjetima rada i iskorištavanjem. “Oni su ovamo došli iz očaja, očekujući malo više kruha nego što bi zaradili u svojoj zemlji i ovakvo ponašanje prema njima je neljudsko. Oni dolaze preko agencija, familijarno dižu hipotekarne kredite od osam tisuća eura da bi platili agencijsku proviziju. Obećaju im 800 eura neto plaću, smještaj, hranu, sredstva za rad. Kad dođu u Hrvatsku, dočeka ih stvarnost: prijavljuje ih se na dva-tri sata, tjeraju ih da rade od nemila do nedraga, neki su smješteni u neljudskim uvjetima i s previsokom cijenom najma za ono što im se pruža. O lošim iskustvima u Hrvatskoj ne žele govoriti čak ni sa skrivenim identitetom iz straha za ezgistenciju”, upozorava glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš. Novosti
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Teški poslovi za malo novca i s velikim rizikom od ozljeda, angažman preko agencija, život odvojen od obitelji i opće populacije dio je problema s kojima se radnici iz Nepala, Filipina i Indije susreću u Hrvatskoj. Mediji ih zasad iscrtavaju u dva smjera, i to u pravilu bez navođenja stvarnih potreba ili problema s kojima se ti ljudi susreću u Hrvatskoj. “Bio sam skeptičan, ali Nepalci su odlični i jeftini. Naši traže previše i fušaju”, poručuje vlasnik OPG-a sa stranica Jutarnjeg lista, uz tvrdnju da su stranci spremi raditi za tri kune po kilogramu maslina “dok domaća radna snaga traži od 50 do 60 kuna po satu”. Autentične izjave stranih radnika zasad su rezervirane za novinarske priloge u kojima ih se, u rasističkoj maniri, navodi da pred mikrofonima govore lošim hrvatskim i hvale “naš” zrak, hranu i žene. Takav pristup uvod je u drugu vrstu portretiranja – ksenofobnu paranoju… Novosti
Sezona je već ozbiljno započela, no Dubrovniku nedostaje gotovo 2 tisuće sezonaca za rad u turističkim i ugostiteljskim objektima. No za takvo stanje krivi su sami vlasnici i neljudski uvjeti za rad, tvrde iskusniji sezonski radnici: “U Dubrovniku je svaki bolji prostor pretvoren u apartman, a nas smjeste gdje stignu, najčešće u prepravljene šupe. Obećavaju rad 8-10 sati, a već treći dan počinje full drill, traže i po 14 sati. I čude se što im se iduće sezone nitko ne vraća. Nisu glupi, znaju razlog, ali guraju i cijede dok mogu”, kaže za Slobodnu jedan od dubrovačkih sezonaca iz Slavonije.
“Voljela bih reći da sam barem imala dostojanstven smještaj. Spavala sam na madracu na podu nekadašnjeg balkona. U tom stanu, u sobi, spavao je i moj šef, koji je imao 63 godine, a ja, ponavljam, 19. Uvijek se šetao po stanu ogrnut samo ručnikom pričajući mi kako je varao svoju ženu s bivšim zaposlenicama. Plakala sam po cijele noći te nakon trinaestog dana odlučila dati otkaz”, donosi Jutarnji loša iskustva sezonskih radnika u turizmu, od 15-satnog radnog dana do nikad plaćenog “rintanja” u sezoni.
Agencija EU za temeljna prava objavila je izvještaj o ‘ozbiljnim oblicima iskorištavanja radnika’, većinom iz novih, istočnih članica Unije u zapadnoj Europi. Radi se uglavnom o sezonskim radnicima u ugostiteljstvu, poljoprivredi ili građevini koji su pritisnuti visokom nezaposlenošću u svojim zemljama prihvatili ponude za privremeni rad na Zapadu. Osim niskih plaća koje, mnogima nisu bile ni isplaćene, velik broj radnika susreće se i neprimjerenim zahtjevima poslodavaca koji uz iscrpljujuć rad od radnika očekuju da sami plaćaju smještaj, prijevoz ili hranu, a kako nisu prijavljeni nisu u mogućnosti zahtijevati čak ni osnovna prava. Bilten