Europa ubrzano razvija vlastite svemirske luke kako bi smanjila ovisnost o SAD-u i uhvatila korak s Kinom i Rusijom. Švedski Esrange i norveška Andøya nude prednost sjeverne lokacije i sigurnih zona za lansiranja, dok se uključuju i Portugal, Španjolska, Italija, Njemačka i UK. Jedina europska orbitalna baza zasad je u Francuskoj Gvajani, no promjene su na pomolu. Uz rast komercijalnog tržišta i jačanje indijskog, australskog i novozelandskog sektora, EU mora udvostručiti ulaganja u svemir u idućih deset godina kako ne bi ostala promatrač na vlastitom kontinentu. tportal

Komercijalizacija putovanja u svemir odlična je vijest za čovječanstvo jer će dugoročno demokratizirati odlazak sa Zemlje. Dojučer su to mogli samo profesionalni astronauti; sad mogu i jako bogati ljudi; sutra će si to moći priuštiti i oni manje bogati. Što više ljudi plati let u svemir, njegova cijena će brže pasti. Sjetite se koliko su koštali prvi kompjuteri, a danas dobijete tisuću puta veću računalnu snagu na najjeftinijem mobitelu… Dostupniji letovi u svemir mogli bi donekle ispraviti “krivi smjer” kojim je tehnološka revolucija krenula u drugoj polovici 20. stoljeća. Mnogi entuzijasti iz 1960-ih očekivali su manje digitalnih, a više mehaničkih promjena – ili kako je jedan sažeo: “Htjeli smo leteće aute, a dobili 140 znakova!” – hrabro prognozira Đivo Đurović za Telegram.

Opao ruski svemirski program – ove su godine imali 18 lansiranja letjelica u svemir, SAD imao 20, Kina 19; prvi puta da Rusi lansiraju manje od Kineza