Dugometražni igrani film S one strane Zrinka Ogreste osvojio je tri nagrade na 44. međunarodnom filmskom festivalu – FEST, koji se održao u Beogradu od 26. veljače do 6. ožujka. Nagradu je osvojila i Lana Barić, za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu u filmu Ti mene nosiš Ivone Juke.
S one strane osvojio je Grand prix kao najbolja manjinska koprodukcija, a nagrada se sastoji od skulpture i 3.000 eura koji se dodjeljuju producentima filma. Žiri je naveo kako je riječ o “vještom i preciznom ostvarenju lišenom patetike s originalnim i uzbudljivim pristupom aktualnoj društvenoj temi koja je relevantna za cijelu regiju”.
Ogresti je pripao i Grand Prix za najbolju režiju u kategoriji manjinskih koprodukcija. “Za vještu, preciznu i zrelu režiju koja stilski i atmosferski savršeno prati priču kao i zbog redateljskog rizika i hrabrosti koji se na kraju isplatio”, naveo je u obrazloženju žiri. Također, žiri nagrade „Nebojša Đukelić“ za najbolji film zemalja u susjedstvu obrazložio je kako se S one strane “izdvaja po skladu zanatske kompetencije i u ovom trenutku značajne teme. Usprkos okvirnoj svedenosti primjetna je širina autorskog zamaha. Srpsko-hrvatski spoj funkcionira zanimljivo i potentno a film donosi i intrigantnu žanrovsku implikaciju”. Nagrada „Nebojša Đukelić“ sastoji se od diplome i 5.000 eura u uslugama produkcije.
Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje u kategoriji manjinskih koprodukcija osvojila je Lana Barić za ulogu u filmu Ti mene nosiš Ivone Juke. Žiri ju je nagradio “za glumačku interpretaciju kojom je dala dodatnu dimenziju liku, upotpunila ga i učinila živim i uvjerljivim”.
Spomenimo i da je manjinska hrvatska koprodukcija Dobra žena osvojila dva priznanja: kao najbolji film nacionalnog programa po izboru Politike (nagrada „Milutin Čolić“) te za najbolju žensku ulogu za Mirjanu Karanović, ujedno i redateljicu filma. Najboljim filmom međunarodnog natjecateljskog programa proglašen je Dnevnik jedne tinejdžerke u režiji Marielle Heller, a najboljim filmom u programu Srpski film proglašen je Vlažnost u režiji Nikole Ljuce.
Na 44. izdanju FEST-a prikazano je ukupno osam hrvatskih filmova, među 110 filmova podijeljenih u 12 programskih cjelina.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Igrani film S one strane Zrinka Ogreste osvojio je glavnu nagradu za najbolji film na festivalu u Rouenu u Francuskoj, gdje je dobio i nagradu publike. Riječ je o festu srednjoeuropskih i istočnoeuropskih filmova, a Ogrestin je film pobijedio u konkurenciji filmova koji su se već afirmirali na europskim festivalima. Jutarnji
Hrvatski dugometražni igrani film ‘S one strane’ Zrinka Ogreste započinje s redovnom kinodistribucijom u Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu. Osim toga film se već prikazuje u Turskoj, a krajem veljače kreće s prikazivanjem i u Italiji. Nizozemski portal Film Totaal ističe sjajnu ulogu Vesne koju je odigrala Ksenija Marinković, dok na portalu Het Parool uz opis filma kao snažne psihološke drame kraj opisuju kao “iznenađujuć ali ne i nevjerojatan”. Monitor
Hrvatski dugometražni igrani film ‘S one strane’ Zrinka Ogreste danas započinje s redovnom kinodistribucijom u Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu. Osim toga film se već prikazuje u Turskoj, a krajem veljače kreće s prikazivanjem i u Italiji.
Brojne pozitivne kritike film u tekstu pod naslovom ‘Skrivena prošlost dovodi do hičkokovske neizvjesnosti’ nizozemskog portala NRC.nl opisuju kao “redateljevu vjernu metaforu onoga što ima za reći o svojoj zemlji”, dok portal Film Totaal piše kako je film trebao ući u uži izbor za 89. nagradu Oscar (u kategoriji stranih filmova). Ističu i sjajnu ulogu Vesne koju je odigrala Ksenija Marinković, dok na portalu Het Parool uz opis filma kao snažne psihološke drame kraj opisuju kao “iznenađujuć ali ne i nevjerojatan”.
“Sretan sam jer se dogodilo upravo ono čemu sam se nadao nakon prošlogodišnje svjetske premijere i nagrade na berlinskom festivalu: filmu se otvorila široka vidljivost u svijetu. Ne samo da je u ovom trenutku film već prikazan i nagrađivan na preko 50 relevantnih svjetskih festivala već mu međunarodna kinodistribucija omogućuje susret s brojnom redovitom europskom kino poblikom. U trenutku dok proživljavam beskrupulozne prozivke, optužbe i laži vezane uz legalnost nastanka ovoga filma, ne mogu imati veću satisfakciju od ovakve. Raduje me što sam zajedno sa svojim suradnicima uspio stvoriti djelo koje je postalo trajno hrvatsko kulturno dobro koje na tako lijep način predstavlja Hrvatsku u svijetu i koje potvrđuje najuspješnije razdoblje hrvatske kinematografije od uspostave državne neovisnosti” kaže redatelj filma Zrinko Ogresta.
Ovaj nagrađivani dugometražni igrani film osim kinodistribucije diljem europe nastavlja i svoj festivalski život pa tako nakon onih u SAD-u i Indiji putuje u Italiju, Francusku, Austriju… Osim toga, film će se 29. siječnja u 20.10 sati prikazati i na Prvome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV 1).
Scenarij o sredovječnoj patronažnoj sestri Vesni kojoj se javlja suprug koji ju je napustio prije 20 godina, a koji je u Haagu odslužio višegodišnju kaznu zbog ratnih zločina, potpisuju Mate Matišić i Zrinko Ogresta, direktor fotografije je Branko Linta, montažer je Tomislav Pavlic, a glavne uloge su odigrali Ksenija Marinković i Lazar Ristovski.
U okviru prvih promjena u rasporedu emitiranja na programima HRT-a od utorka 17. siječnja u program se prvi put uvode dva stalna tjedna termina predviđena za emitiranje hrvatskih igranih filmova – nedjeljom u 20 sati na Prvom programu te utorkom u 21 sat na Drugom programu. Prvi je na rasporedu u utorak 17.1. drama Ljudožder vegetarijanac, a iduću nedjelju 22.1. komedija redatelja Antonija Nuića Život je truba, U nedjeljnom terminu ići će i filmovi S one strane Zrinka Ogreste i Narodni heroj Ljiljan Vidić Ivana Gorana Viteza, a utorkom Pjevajte nešto ljubavno… T-Portal
HAVC demantira braniteljske udruge: Neistinita je tvrdnja da smo Inter filmu dodijelili iznos od ukupno 10.802.000,00 kuna za film ‘S one strane’
Ogrestin film ‘S one strane’ hrvatski kandidat za 89. Oscara
Film S one strane redatelja Zrinka Ogreste uvjerljivi je pobjednik 63. filmskog festivala u Puli. Osvojio je nagradu za najbolji film, te ukupno sedam Zlatnih arena uključujući i one u najprestižnijim kategorijama – za režiju, scenarij (Mate Matišić), te obje glavne uloge (Ksenija Marinković i Lazar Ristovski). Ogrestin je film također dobio i nagradu kritike Oktavijan. Komedija Sve najbolje Snježane Tribuson osvojila je četiri zlatne arene – za kostimografiju, scenografiju, specijalne efekte, te za sporednu mušku ulogu (Goran Navojec). Nagradu za sporednu žensku ulogu dobila je debitantica Tena Nemet Brankov za film ‘Trampolin’. Jutarnji
“Brojne su religije, ali vjera je samo jedna. Kroz religije se možda možemo činiti drugačijima, religije nas mogu i razdvajati, ali ono što nas sve spaja, ma kojoj religiji pripadali, jest vjera. Ona je jedna. I duboko sam uvjeren da svi oni koji istinski vjeruju, ma kojoj religiji pripadali, ne mogu biti u konfliktu, ne mogu ratovati. Ako to čine, ne vjeruju, nisu vjernici. Možda su tek religiozni”, izjavio je Zrinko Ogresta u intervjuu za Novosti, govoreći o novom filmu S one strane te ispričao kako je imao razgovor ugodni sa zagrebačkim patrijarhom…
“S one strane je film o suočavanju sa prošlošću, svojom i tuđom, i o praštanju, bez patetike i popovanja, sa uvažavanjem svih činjenica i pravom na izdvojeno mišljenje. Njegova čovečnost je za svaku pohvalu. I već to ga čini filmom vrednim gledanja. Međutim, to nije sve. Onaj obrat na kraju i upitnik koji se pojavljuje na licima gledalaca ga već čini izuzetnim filmom koji udara u stomak i ostavlja bez daha”, piše Monitorov filmski kritičar Marko Stojiljković o već nagrađenom filmu Zrinka Ogreste, koji danas dolazi u kina. Monitor
Da je u ovo vreme neki drugi autor izbacio ovakav film u Hrvatskoj, celokupna kultur-politička scena bi ga optužila za dodvoravanje susedima i podrivanje vrednosti Domovinskog rata. Zato što ne gusla i ne talambasa. Zato što ne nastavlja sa novom mitologijom. Zato što govori o ljudima čiji su životi tim prokletim ratom oštećeni, čije su snažne veze prekinute i ne mogu biti tek tako nastavljenje. Zato što govori o borbi za oprost. Zato što je ljudski.
Ogresta problema u svojoj biografiji nema, ličnoj i profesionalnoj. Svoje svetonazorske i političke stavove ne krije, ali ih ne gura pod nos drugima. Zabeleženo je gde je bio i šta je radio 90-ih, i u to vreme je imao reputaciju i državotvornog reditelja (zbog nekih reklamnih spotova), ali i jugonostalgičara (zbog filma Isprani koji je zasnovan na poetici srpskog Crnog talasa). U svojoj daljoj karijeri i kada se bavio ratom i njegovim posledicama, kao u Crvenoj prašini, tu nije bilo mitologizacije – Ogresta se bavio ljudima u vremenu i njihovim snalaženjem u turbulentnim socijalnim okolnostima, zvali ih mi ratom, poratnim periodom, tranzicijom ili kako god. S one strane, nagrađen specijalnim priznanjem Label Europa Cinemas u Berlinu i trima nagradama u regionalnoj konkurenciji na upravo završenom Festu (najbolji film, režija i nagrada kritike Nebojša Đukelić) najbolji je i najkompletniji Ogrestin film do sada.
Priča prati Vesnu (Marinković), patronažnu medicinsku sestru u Zagrebu. Njen posao nije lak, ali ona ga obavlja savesno i odgovorno. Nije lak ni njen život, kao samohrana majka podigla je dvoje dece, sin Vlado (Budak) je uspešan poduzetnik, oženjen i otac jednog deteta, a kćerka Jadranka (Lazović) sveže diplomirana pravnica koja čeka svoje prvo zaposlenje i pred udajom je za momka koji možda nije “najbolja partija”, ali je voli i dobra je osoba.
Iz njihove nekad prijatnije, nekad teže kolotečine će ih “drmnuti” telefonski poziv na Vesnin mobitel. Sa druge strane je Žarko (Ristovski), Vesnin (bivši) muž i Vladin i Jadrankin otac koji je iz njihovog života nestao pre 20 godina. Žarko nije jedan od onih tipova koji napuste svoju familiju, nego oficir JNA koji je ostao “s one strane” i čak “dopao” Haaga i odslužio zatvorsku kaznu. Familija je pre rata, reklo bi se, skladno živela u Sisku, ali su se stvari promenile.
Za decu je otac samo svojevrsni uteg i izvor potencijalnih problema, Jadranka ga jedva poznaje i ime oca ratnog zločinca nije baš poželjno za posao u državnoj službi, a Vlado ga krivi ne samo zato što ih je napustio, nego i zbog smrti svog brata blizanca Zorana, za vreme rata i pod (u filmu) ne baš jasnim okolnostima. Opet, za Vesnu on nije samo ono što se o njemu govori i piše, nego njen muž sa kojim je u ljubavi i skladnom braku provela najbolje godine i izrodila troje dece. Njih dvoje će otpočeti komunikaciju.
Naravno, standardna je to dilema je li ljubav, pa makar iz prošlosti, jača od rata, ma kako on u prošlosti bio. Standardna je i dilema o lojalnosti, da li osobama do kojih nam je stalo ili do nekih kategorija poput naroda i zemlje sa kojima se može manipulirati ili do vrhunskih humanih ideala poput istine i pravde. U centru toga stoji Vesna, osoba koja se namučila kroz život i koja sad mora da donese odluku da li da obnovi kontakt sa mužem ili ne. Prvo telefonski, a onda možda i uživo. Ipak taj rat niko od njih nije birao i završio se pre dovoljno godina. Pitanje je mogu li oni jedni drugima oprostiti krive odluke. I mogu li prave…
Ksenija Marinković koja je u ulozi Vesne prisutna kroz ceo film apsolutno je sjajna iz scene u scenu. Svom liku pristupa sa integritetom, odmereno i emotivno. Kao njen partner, Lazar Ristovski je na ekranu prisutan možda nekih 10-15 minuta i po pravilu igra na svoj šarm, ali njegov lik svejedno nije konstrukcija, već pokazuje osobine ljudskosti. Odnos između njih dvoje i komadići informacija su pravilno tempirani.
Pored toga, film ima sjajan audio-vizuelni identitet, Ogresta sjajno postavlja kadrove, a fotografija Branka Linte kojom preovlađuju isprani i hladni tonovi je impresivna u predstavljanju sivkaste životne svakodnevice, kao i zvučna shema u kojoj kontrastiraju monotoni zvuci okoline (žmigavci, škripa lifta) sa naglim zvonima i melodijom na mobilnom telefonu. Na taj način Ogresta precizno ocrtava psihologiju svojih protagonista.
S one strane je film o suočavanju sa prošlošću, svojom i tuđom, i o praštanju, bez patetike i popovanja, sa uvažavanjem svih činjenica i pravom na izdvojeno mišljenje. Njegova čovečnost je za svaku pohvalu. I već to ga čini filmom vrednim gledanja. Međutim, to nije sve. Onaj obrat na kraju i upitnik koji se pojavljuje na licima gledalaca ga već čini izuzetnim filmom koji udara u stomak i ostavlja bez daha. Malo li je za niti 90 minuta filma? (9/10)
Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.