U 2025. devetnaest je muškaraca u Hrvatskoj ubilo devetnaest žena, ali zbrajanjem nećemo ustanoviti zašto se ijedno od tih ubojstava dogodilo. Ustvari, zbrajanjem će se prikriti svako pojedino ubojstvo. Nastojanje da se u svemu prepozna isti obrazac, i da se taj obrazac svede na “toksičnu muškost”, ili da se ubojica žena prepozna među klečavcima, nužno je pogrešno. I govori isto što i načelnik Bedekovčine Željko Odak, kada kaže da “ništa nije naslućivalo tragediju”. Devetnaest jedinstvenih muških ubojica usmrtilo je devetnaest jedinstvenih žena, kojima je zajedničko samo to da su ubijene. Sve drugo je različito. Pripada li nasilje u obitelji političkoj i aktivističkoj agendi desnice, kao što političkoj i aktivističkoj agendi desnice u Hrvatskoj pripada nasilje na ulici? Ne! Kao što ni balade o toksičnoj muškosti i aktivistička preseravanja o patrijarhalnom naslijeđu u kulturi, jeziku i književnosti, prečesto nemaju veze s tim zašto su neki muškarci nasilni prema nekim ženama. Miljenko Jergović za svoj blog.

Žene u romskim zajednicama tako su dvostruko nevidljive – za vlastitu zajednicu, gdje su podređeni dio jedne izuzetno patrijarhalne i hijerarhijski ustrojene strukture, i za društvo u cjelini – puno je manje reakcija na takav femicid nego na neki među većinskim narodom. Pod reakcijama ovdje se podrazumijevaju i reakcije politike, “nadležnih”, ali i dežurnih dušebrižnika – svih onih aktera u javnom prostoru, koji sami sebe mogu prepoznati, a koji inače vrlo burno reagiraju na ovakve stvari. Da je sustav zakazao i na jednom drugom području, dokazuju problemi koji se tek ponekad adresiraju i to praktički isključivo u kontekstu socijalne politike i to na onaj najpovršniji način – dodjele socijalne pomoći, eventualno tu i tamo i neki infrastrukturnog zahvata da se može pokazati da država brine o romskoj nacionalnoj manjini i da se njihov politički predstavnik u Hrvatskom saboru ima čime pohvaliti i stati pred svoje biračko tijelo. Karlo Jurak za Index

Ove godine ubijeno je 18 žena. Do sad. Počinitelji su bliske osobe, većinom partneri, u 71,4 posto slučajeva. Svakih 10 minuta, prema statistici UN-a, u svijetu bude ubijena jedna žena. Žrtva će nasilnika pokušati napustiti dva do šest puta prije nego uspije jednom za svagda. Najopasniji period za žrtvu obiteljskog nasilja je kad tek ostavi nasilnika ili najavi svoj odlazak. I nasilje ne počinje udarcem. Od sretne veze do ubojstva vodi jedan te isti put: psihičko nasilje, ljubomora, kontrola, zabrana ženi da radi, ucjena s djecom, prvi šamar, udarci po tijelu i čupanje da okolina ne vidi masnice, prijetnje, pokušaj ubojstva. Ako vi ili neka osoba koju poznajete trpi nasilje, pomoć je dostupna (24 sata (istaknuto i u videu koji je podijelio HND)):

• Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja: 116 006
• SOS telefon za žene žrtve nasilja: 0800 655 222
• Više informacija potražite na: http://sigurnomjesto.hr/ 

Hrvatsku je potreslo novo ubojstvo žene i ranjavanje druge, što ponovno otkriva ozbiljne propuste u sprječavanju femicida. Podaci MUP-a pokazuju da broj ubojstava stagnira, ali raste broj žena ubijenih od strane bliskih osoba, posebno intimnih partnera – s četiri prošle godine na deset ove. Počinitelj iz Međimurja imao je 35 prijava, što dodatno naglašava neučinkovitost sustava. Pravobraniteljica Višnja Ljubičić upozorava na nedovoljnu procjenu rizika i manjak društvene svijesti, ističući da su femicidi predvidljivi i sprječivi ako institucije reagiraju pravodobno. N1

Primjedbe sudaca Kaznenog odjela Vrhovnog suda i Hrvatske odvjetničke komore na uvođenje kaznenog djela femicida u zakonodavstvo koje smo imali priliku čuti i čitati ovih dana još jednom su ukazale na ono što odavno znamo – pravosudni sustav je duboko patrijarhalan, ne priznaje i ignorira evidentno postojanje rodnog utemeljenog nasilja odnosno muškog nasilja nad ženama prvenstveno u kontekstu partnerskih odnosa. I jedni i drugi u osnovi smatraju da se uvođenje femicida kao kaznenopravne zaštite žena zasniva na spolnoj diskriminaciji muškaraca. Na ovakve argumentacije je srećom reagirao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Uputio je kritiku kolegama kako se uopće nisu osvrnuli na Istanbulsku konvenciju koja propisuje da se posebne mjere u svrhu sprječavanja i zaštite žena od rodno utemeljenog nasilja neće smatrati diskriminacijom. H-alter

Femicid je trebao biti definiran kao ubojstvo žene koju je počinitelj već zlostavljao, no u konačnom prijedlogu izbačen je uvjet ranijeg zlostavljanja te je odlučeno da se djelo nazove “teško ubojstvo bliske ženske osobe“. Konačna definicija glasi: “Tko ubije blisku žensku osobu, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.” Ispravnijim terminom feminicid, ili ako ćemo eto reći femicid, trebao bi, u ovoj paraleli, značiti da se žene ubija jer su žene. I to se nedvojbeno događa. No, ono što se kod nas posljednjih tjedana pokušava strpati pod feminicid jesu slučajevi brutalnog nasilja u kojima je žena ubijena ne zato jer je žena nego zato što u glavi ubojice “nije moja”; ili “nije više moja”, rekao je za Index Žarko Puhovski.

• Opisivanje detalja ubojstva u medijima je krajnje senzacionalističko. Izjave o tome kako je ubojica bio dobra osoba ne pridonosi razumijevanju konteksta femicida jer znanstvena istraživanja pokazuju da femicid nije impulzivan čin ili incident, već je to često osmišljeno ubojstvo kojem je prethodila dugotrajna prisilna kontrola. Onog trenutka kada nasilnik gubi kontrolu nad žrtvom, ali ne i nad sobom, on čini femicid. Nadalje, primijetila sam da što je ubojstvo brutalnije, to mediji detaljnije i dulje prate slučaj. No, najviše me uvijek uzdrma kada mediji napišu da je nasilnik otprije bio poznat policiji ili da ga je žrtva prijavila policiji. To nema direktne veze s pisanjem medija o slučaju, ali puno govori o sustavu koji još uvijek nije spreman u potpunosti shvatiti problem rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, objašnjava Dunja Bonacci Skenderović, politologinja s dugogodišnjim iskustvom u radu na pitanjima prevencije nasilja nad ženama. Voxfeminae
• Adresiranje temeljito istraživanog i analiziranog problema nije mržnja prema muškarcima niti je nastojanje žena da dominiraju i vladaju muškarcima. Borba za ravnopravnost nije demaskulinizacija muškaraca, već detoksikacija maskuliniteta. Ili kako bi rekao jedan sad već antologijski protestni transparent – “Budite sretni da tražimo ravnopravnost, a ne osvetu”, piše u svojoj Poslanici “Nema ALI i od-je-bi-te!” Lana Bobić. Lupiga

“Javno okupljanje čija je osnovna funkcija diskriminacija žena nedozvoljivo je i uvredljivo. Što bi bilo da grupa žene zahtjeva nešto što bi išlo u smjeru diskriminacije muškaraca? To je izuzetno opasno. Bojim se da nam se ne dogodi isto što i Poljskoj”, kaže u Briefingu dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, dugogodišnja aktivistkinja iz područja ženskih prava, feministkinja te psihologinja koja godinama pomaže ženama, posebno žrtvama seksualnog nasilja. Za klečitelje po trgovima tvrdi da je riječ o ultrakonzervativnom, katoličkom pokretu koji je financiran iz inozemstva, od SAD-a i Rusije. „Iza njih stoje jake desne političke struje. Poput metastaza se šire kroz naše društvo. Ruglo je da tako nešto jednom mjesečno postoji na Trgu bana Jelačića”, kaže Mamula, dodajući da oni vrijeđaju i muškarce jer ih svrstavaju u kategoriju životinja koje se neće moći suzdržati ako ispred njih prođe žena izazovno odjevena. Jutarnji

Problem u Hrvatskoj je što je nasilje nad ženama normalizirano unutar samog sustava koji bi to nasilje trebao suzbijati. Nasilje je, kako je to svojevremeno „ispalila“ bivša ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić i ostala na funkciji, dinamika u nekim bračnim odnosima u koju ona ne može ulaziti. Tako vam je to u braku. Nasilje nad ženama je toliko normalizirano da kada čitate presude za nasilje, možete pomisliti da se više brine o utjecaju presude na nasilnika nego na žrtvu nasilja. Presude prečesto nisu dorasle zadatku koji nije samo kazniti počinitelja nasilja, već i poslati poruku o nultoj stopi tolerancije na nasilje. Kakvu poruku šaljemo ako za obiteljsko nasilje počinitelj može dobiti novčanu kaznu, koju onda još može i smanjiti ukoliko plati odmah? Zbog ovakvih nelogičnosti, Neva Tolle često pita: pošto ženski životi? Lupiga

U prilog alarmantnosti situacije govori činjenica da je u Hrvatskoj u cijeloj 2021. godini zabilježeno 14 ubojstava žena, dok je samo do kraja kolovoza ove godine ubijeno 12 žena. U skoro svim tim slučajevima žrtve su ubile njima bliske muške osobe, najčešće su to njihovi bivši ili sadašnji intimni partneri, napominju iz udruge B.a.B.e. Oštro osuđujući ubojstvo 39-godišnjakinje i ističući kako je konačno vrijeme da se poražavajući porast femicida u Hrvatskoj ozbiljno shvati.  Rješenje vide u edukaciji i senzibilizaciji svih nadležnih tijela, ali i medija te cjelokupne javnosti koja se mora ujediniti u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja. Psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe, za HRT je ustvrdila kako, unatoč nizu određenih pozitivnih promjena koje su napravljene u Hrvatskoj proteklih godina, sustav ipak i dalje ne funkcionira. Lupiga