Talijanski znanstvenici predložili su jednostavan način za pohranu viška CO₂ – otapanjem u morskoj vodi uz dodatak gašenog vapna (Ca(OH)₂), čime nastaje stabilni kalcijev hidrogenkarbonat. Time bi se spriječilo zakiseljavanje oceana i dugoročno vezalo staklenički plin, po mogućnosti na tisuće godina. Proces, poznat kao Limenet®, imitira prirodno trošenje vapnenačkih stijena, ali zahtijeva precizan omjer CO₂ i vapna kako ne bi došlo do taloženja kalcijeva karbonata i ponovnog oslobađanja plina. Teoretski, 875 kg vapna može omogućiti da 3000 m³ morske vode veže oko tonu CO₂. Nenad Raos za Bug

I to ne zbog klimatksih promjena, nego zbog postupnog jačanja Sunčeve svjetlosti kako stari. Veća količina zračenja dovest će do zagrijavanja Zemljine površine i promjena u ciklusima ugljika, čija će koncentracija u zraku početi drastično padati. To će imati katastrofalan utjecaj na biljke jer je CO₂ neophodan za fotosintezu. Projekcije su da će tada Zemlja biti potpuno drugačija nego danas. Drugim riječima, uvjeti na našem planetu vratit će se u stanje u kakvom su bili prije 2,5 milijardi godina – prije tzv. velikoga oksidacijskog događaja. Isto tako, prema procjenama svi će kontinenti biti spojeni u jednom, što će dodatno pogoršati klimatske uvjete jer će povećati unutarnje temperature, smanjiti dostupnost vode i pojačati sezonske ekstreme. Studije pokazuju da Zemlja neće “umrijeti” u jednom trenutku, već u nizu faza. Ovo nije tu da nekoga plaši, jer se radi o projekciji daleke budućnosti, već pomaže saznanjima da su klimatski uvjeti kakvima i danas živimo zapravo privremeni i krhki. Index

Izravno hvatanje iz zraka pomoću promjene vlažnosti (moisture-swing) bit će ključno za globalne strategije borbe protiv klimatskih promjena, ali njegova skalabilnost bila je ograničena zbog upotrebe skupih polimernih materijala. Tim istraživača je otkrio da mogu smanjiti troškove i potrošnju energije korištenjem održivih i jeftinih materijala, često dobavljivih iz organskog otpada. Proširili su potencijal tehnologije za hvatanje ugljika koja izvlači CO2 izravno iz zraka, demonstrirajući da postoji više prikladnih i dostupnih materijala koji mogu olakšati ovaj proces. Drago Galić za Bug

Iako je ugljikov monoksid (CO) na lošem glasu, ima ključnu ulogu u industriji. Kineski znanstvenici razvili su fotokatalizator od titanijeva dioksida (TiO2) i bakrovog spoja (CuPc) koji pomoću svjetlosti pretvara ugljikov dioksid (CO2) u CO. Njihov katalizator apsorbira širi spektar svjetlosti i djeluje 3,7 puta učinkovitije od čistog TiO2. Iako je izazov izdvajanje čistog CO2, ovaj napredak otvara put novim metodama smanjenja emisija i mogućoj proizvodnji goriva iz atmosferskog CO2. Dakle, CO više nije samo otrov, već i nada za čišću budućnost! Nenad Raos za Bug

Alge iz roda Sargassum hvataju CO₂ dok rastu, ali kada ih je previše, mogu uništiti morski ekosustav. Kineski znanstvenici pronašli su rješenje – pretvaraju ih u ugljen koji nastavlja hvatati CO₂ čak i nakon što alge uginu. Proces uključuje zagrijavanje algi s kalijevim feratom (K₂FeO₄), čime nastaje materijal s mikroskopskim porama idealnim za skladištenje ugljikova dioksida. Ovaj „ugljični filter“ može višekratno zarobljavati i otpuštati CO₂, a kad se istroši, lako se reciklira. Tako su alge, od ekološkog problema, postale jedno od mogućih rješenja za smanjenje emisija. Nenad Raos za Bug

Tim američkih inženjera objavio je da su otkrili metodu proizvodnje dizela iz CO2 iz zraka, za koju je najavljeno da je 45 puta učinkovitija od proizvodnje biodizela. Njihova metoda uključuje hvatanje CO2 iz zraka pomoću obnovljive energije, uključujući kompresore i filtraciju koji bi koristili vjetar ili solarnu električnu energiju. Nakon što se odvoji CO2 od atmosferskog zraka dolazi do faze proizvodnje međuspojeva. Pomoću elektrokatalize, uz manju potrošnju energije, prijenos elektrona pokreće kemijske reakcije koje pretvaraju CO2 u acetat i etanol. Tada u igru stupaju mikroorganizmi koji koriste acetat kao supstrat za fermentaciju, baš kao i etanol. Budući da govorimo o mikroorganizmima, oni svoj dio procesa obavljaju bez trošenja električne energije i pretvaraju početne tvari u lipide i masne kiseline, koje postaju sirovina za proizvodnju biodizela. Odavde je proces sličan aktualnoj proizvodnji biodizela, ali ova međufaza donosi veliku promjenu u prinosu i izvoru sirovine u procesu. Revija HAK

Unatoč senzacionalnim tvrdnjama o brodu na fosilna goriva koji ne emitira ugljikov dioksid, stvarnost je daleko složenija. Sustav koristi kalcijev oksid za vezanje CO2 iz dimnih plinova, no njegova proizvodnja zahtijeva energiju i ispušta onoliko CO2 koliko se kasnije hvata. Tehnološki proces zatvaranja kružnog toka nije postignut, a energijski trošak dovodi do povećane potrošnje energije. Inovativniji, ali skuplji sustavi poput kaliksarena pokazuju potencijal u hvatanju CO2, ali primjena na velikoj skali tek treba biti procijenjena. Nenad Raos za Bug

Ova tehnologija nadilazi ugljično neutralnost – troši CO2 kada stvara energiju – kaže dr. Zhuyuan Wang sa Sveučilišta Queensland u Australiji. Australski znanstvenici možda su došli do revolucionarnog otkrića kada je u pitanju proizvodnja energije bez emisija ugljika. Zapravo, novi generator može čak smanjiti količinu CO2 u atmosferi. Ugljično negativni generator koristi nanotehnologiju za proizvodnju električne energije iz ugljičnog dioksida. Tehnologija budi nadu u ostvarenje sna o hvatanju ugljičnog dioksida iz atmosfere. Do sada može pretvoriti jedan posto CO2 u električnu energiju. No ideja je sada poboljšati učinkovitost i doći do razine elektrane. Revija HAK

Ugljikova dioksida ima puno (u zraku i dimu), no mnogi misle da nije za drugo nego za gaziranje pića. Nije baš tako. Od njega se može proizvesti sve – zahvaljujući novom tehnološkom postupku japanskih znanstvenika. Sve u svemu, savršena tehnologija – ali za prošlo stoljeće. Problem su dakako sirovine, jer treba imati vapnenca (iz obližnjeg kamenoloma) za proizvodnju živog vapna, a i ugljena, koksa koji se doprema brodovima. Danas izvor ugljika ne smije biti ugljen. Koji izvor umjesto njega? Nabolji bi izvor bio ugljikov dioksid – ali to ne bi išlo jer CO2 u reakciji sa CaO daje kalcijev karbonat, CaCO3, a ne kalcijev karbid, CaC2. Nemoguća reakcija? Japanski znanstvenici su dokazali da je moguća. Oni su postigli „nemoguće“: spojiti ugljikov dioksid s kalcijevim oksidom u kalcijev karbid. „Čarobni štapić“ u njihovom slučaju bila je električna struja, uspjeli su naime izvesti tu reakciju elektrolizom taline. Nenad Raos opisuje cijeli proces, za Bug.