Rezime recenzenta s Ravno do dna nakon prve večeri: Važno je napomenuti kako će na većini svojih nastupa, posebno u svom Zagrebu, publici prirediti neko iznenađenje, bilo da je riječ o dovođenju gostiju, izvedbama pjesama koje dugo nisu svirali ili mijenjanju aranžmana do te mjere da ćete ponekad imati osjećaj da slušate sasvim novu skladbu. Zbog svega toga, mogu shvatiti one koji će se gužvati na svih šest rasprodanih nastupa u Vintage Industrial Baru… Prvi od tih gigova, održan u petak, sadržavao je sve maloprije spomenute elemente pa su se tako Dubravku Ivanišu na pozornici pridružile, ili ga nakratko zamijenile, njegova kći i supruga, na repertoaru su se našle rijetko svirane “Baka Lucija“, “Motorcycle Boy“ i pogotovo “Mafija“, kao i jedna potpuno nova stvar koja, barem zasad, nosi naziv “Puno poslije“… Pisali i na Glazbi, Poprocku, Sound-Reportu…

Riječ je o live izvedbi ogromnog hita Pipsa snimljenoj na koncertu u zagrebačkom klubu Boogaloo 6. prosinca prošle godine. Dubravko Ivaniš je ispričao kako je došlo do toga – ukratko, Josipa Lisac sama je predložila da otpjeva tu pjesmu. Journal

Pipsi su nastali, tj. postali diskografski prepoznatljivi tokom Domovinskog rata, u vremenu kada su jedino E.T., Magazin i Džiboni mogli da prođu kulturne pseudosankcije. Bilo ko, iz ovih krajeva, da je čuo njihov prvi veliki hit „Dinamo ja volim” (992) i kozerski trapavi pank prvog albuma „Shimpoo Pimpoo” (1993), mogao je da ih stavi u isti koš sa Psihomodo popom, i pogotovo sa beogradskim bendom Roze poze koji je postao poznat po fudbalskoj tematici („Daj gol”). Arogantni frontmen? To nama bar nije strano, Zoran Kostić Cane je patrijarh ovakvog stava, a sem toga ne moraju svi da budu Bajaga. A nije bilo ni hit potencijala Srđana Sahera koji bi smekšao većinsku publiku. Osamdesetih je postojao prećutni konsenzus da smo mi ovde u Beogradu obožavali punokrvni, žestok pop zvuk zagrebačkog novog vala (Film, Haustor…), dok su u Zagrebu obožavali beogradske bendove koji se poigravaju formom i stilom. Tako da su Idoli i Električni orgazam bili popularniji tamo nego ovde.

Zašto Beograd ne kuži Pipse? Iz sebičnih razloga, možda je tako i bolje, jer ugodno je imati omiljeni bend, gde ćemo svi na koncertu klimnuti glavom jedno drugom. A verovatno je i jako teško uživati u sentimentalnoj povesti i flagrantnim pesmama koje peva i pripoveda neko ko arlekinski ume da svoje očigledno negodovanje „zašto sam tu gde jesam i zašto su ovi tu gde jesu” pretvori u zavodljivu transcendenciju tananih emocija i širokih refrena. Velike Priče

I doista, koliko god da je Hrvatska malena, razlika između istoka i zapada i unutar nje se osjeća. Svatko će se složiti sa mnom da Srijemci i Slavonci psuju mnogo žešće nego Zagorci i Međimurci, a Ličani da kunu krupnije nego Istrani. Dapače, postoje još slikovitiji primjeri, jer je razlika vidljiva i na posve malom prostoru: ljudi iz Dalmatinske zagore psuju izražajnije i grešnije nego ljudi s mora, a uzrok može biti samo u činjenici da su Vlaji bili u povijesti više izloženi istočnim utjecajima nego Blitvari. Glavni je razlog, mislim, u tome što psovka uvijek proizlazi iz jednoga društvenog stanja i to je stanje u njoj fiksirano. Psovka je, naime, svagda blasfemija, čak i onda kad služi za šalu ili kao govorna figura. Ona, dakle, osporava autoritete, u želji da uspostavi potpunu anarhiju. Nije slučajno što se pritom služi pojmovima iz spolne sfere, jer spolnost u svome korijenu sadrži negaciju svake vlasti i svakoga racionalnog poretka, a u prvi plan stavlja zadovoljenje želje. Ako se, dakle psovkom ruše autoriteti, onda se iz nje može saznati koji su to autoriteti i što znače. Promišljanja (i anketa) na stranici benda Pips, Chips & Videoclips.

Riječ je o beskrajnoj žvaki, većinom fejsbuk jako nadrkanih. Koncertna ponuda nakon otvaranja poslije pandemije je eksplodirala i tko voli muziku i kome je bitna neće stići bulazniti o Sašici. Koja je poanta spike “nikad nisam čuo za nju, a ona se usudila napuniti 5 Arena”? Možda da se k’o oni mali harambašići poslažemo jedan do drugog u tepsiju, stisnemo dupe uz dupe, vidi kako se mi kužimo, ajmo se danas oko nečega skupa snebivati, jer već sutra poklat ćemo se oko parkinga ili popravka lifta u neboderu, rekao je pjevač Pipsa za Index, gdje je više priče bilo o novom albumu Vesna i drugim glazbenim temama.

“Vesna” zvuči veselo, tu je standardni Ripperov smisao za humor u koji su upakirane brojne istine i ozbiljna promišljanja o životu, o malograđanštini, licemjerju, sazrijevanju ili upravo suprotnom procesu srednjih godina, o neispunjenim željama i (nedostatku) hrabrosti… Sve o čemu biste mogli dugo razmišljati, ali i ne morate. Mijenjanje zvuka je ono što je obilježilo i nastavit će karakterizirati ovaj bend. Dajte Ripperu i bendu – koji je, ako je suditi prema creditsima, na ovom albumu puno više nego inače sudjelovao u stvaranju zvuka – da vam približe autotune koji ne koriste bez autoironije, ali zapravo zvuče jako dobro, nimalo neprirodno ili čudno. Glazba

Prije svega, klasično sam osnovno muzički obrazovan, to je bitno jer se u muzičkoj stječe uvid u finese kompozicije i sviranja, i inzistira se na tome, na način na koji, ne velim da nije moguće, ali se sporije usvaja kad si samouk. Nadalje, ja sam punker, punk je način razmišljanja, sve naopačke, izvrni okreni, jebi mamu. Ne spadam ni u kakav folder. I još nešto – ovo bih trebao objesiti iznad svog kreveta ko što si je Ivica Kostelić zakeljio „bit ću olimpijski šampion!“ – tvoj otac, Edo Popović, za mene je jednoć skovao posebno posprdnu definiciju – „Dubravko Ivaniš, čovjek kojem se nikada ništa nije desilo.“ Moram priznati izvanredno, točno da ne može točnije do dana današnjeg, to je možda ključ svih bizarnosti vezanih uz mene, a usput zgodno je da se ti i ja nekako uvodno nađemo u dešifriranju aktualija, priča Ripper u razgovoru sa Svenom Popovićem za Ravno do dna, povodom novog albuma Pipsa.

Pips, Chips & Videoclips u FUNKU: pravi pravcati punokrvni klupski koncert

Pips,Chips&Videoclips objavili su novi singl i spot ‘3PM’. Autor pjesme je Dubravko Ivaniš, produkciju potpisuje Ivan Božanić, a autorica videospota je Martina Meštrović. Buro247

Nova pjesma Pips, Chips & Videoclips zove se Tek da nas podsjeti i govori o traganju, o smislu. Svojevrsna je to najava za nadolazeću mini turneju grupe, u zagrebačkom Vintage Industrial Baru svirat će dva dana, 21. i 22. prosinca. RIF