Informirani smo da je urednik Trećeg programa Dean Šoša, kao moralni čin uslijed promjene vodstva HRT-a, stavio svoj mandat na raspolaganje. Po našem najdubljem uvjerenju, on ne samo da ne zaslužuje da njegova ostavka bude prihvaćena, nego zaslužuje javnu pohvalu za svoj dosadašnji rad.
Treći program HRT-a sustavno radi na promicanju autorskog filma, kojem pripada i hrvatska kinematografija, pa tako senzibilizira gledatelje koji će danas i sutra činiti publiku domaćeg i europskog filma, a nasuprot općoj komercijalizaciji i trivijalizaciji medijskog prostora. Treći program sustavno predstavlja filmske klasike, te tako pridonosi razvoju filmske kulture gledatelja. Zbog svega toga, a ne sporeći pravo HRT-u da autonomno vodi kadrovsku politiku, želimo upozoriti da je Treći program jedinstvena vrijednost hrvatske kulture, televizijski program kakvog nema u širokom krugu nama susjednih zemalja. Upravo po postojanju takvog javnog programa, jedinstveni smo – i u stručnim krugovima to nerijetko s ponosom ističemo.
Taj program osmislio je Dean Šoša, on je njegova vizija i njegov projekt, pokrenuo ga je od nule i stvorio s minimalnim resursima. U strpljivo građenje tog projekta uložio je veliki trud, znanje i energiju. Vjerujući da nema te vlasti ili uprave kojoj može biti cilj rušiti nešto što je dobro i uspješno, pozivamo vodstvo HRT-a da ne prihvati ostavku Deana Šoše – jer on je primjer odgovornog i kompetentnog urednika, koji je stvorio program kojim se naša kulturna zajednica ponosi, završava Šerbedžija u svom priopćenju.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
S obzirom na to da je spomenuti tim još u predprodukciji poručivao da želi raditi film o Draženovom osobnom životu, o tome kakav je “bio čovjek”, gledatelja upućenog u to ne iznenađuje da je sportska dimenzija posve skrajnuta i donekle konkretizirana zapravo tek dvjema “malim” utakmicama – Cibone protiv ljubljanske Olimpije koja je nastupila s juniorima i na kojoj je Petrović oborio dugotrajan rekord Radivoja Koraća po broju poena postignutih na jednom susretu, te hrvatske reprezentacije protiv slovenske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, posljednje Draženove utakmice uopće. Umjesto slojevite slike, “osobni Dražen” ispao je posve nezanimljiv lik, kaže Damir Radić za Novosti.
Danilo Šerbedžija imao je priliku stvoriti živopisniji, kontroverzniji i ljudskiji portret košarkaške ikone, priliku koja bi mlađim generacijama pokazala da iza božanstva stoji ipak samo čovjek od krvi i mesa. Dražen u Hrvatskoj ima status sveca, bezgrešne gromade koja nikad u životu nije napravila ništa pogrešno. Naravno da to nije točno. To i ne može biti točno. Čak i ako je Dražen u pitanju.
Film je hladan, isprazan, lišen emocija i strasti, svega onoga što je Dražena činilo većim od života. Likovi su površni, gluma ispod razine amaterizma, prizori plošni, a dijalozi blijedi i prazni, tako da se čini da gledamo nekakvu sapunicu, a ne film o jednoj od najvećih ličnosti čitave hrvatske povijesti. Čak ni sjajna Zrinka Cvitešić u ulozi Biserke Petrović svojom energijom nije mogla spasiti ono što se spasiti nije moglo. Saša Čobanov za tportal. Forum
Da bi biografski film uspio, on ne može samo protrčati kroz uspjehe i dostignuća glavnog junaka. Mora u njegovu životu pronaći dramu. To je problem kojeg su bili svjesni autori filma “Dražen”. Redatelj Danilo Šerbedžija i scenarist Ivan Turković Krnjak morali su se hvatati ukoštac s problemom koji pred njih stavlja život šibenskog košarkaša. Život Dražena Petrovića sastojao se od uspjeha, pa još uspjeha. Od toga da je bio izvrstan, pa još bolji. Draženov život bio je jedna kratka neprekinuta putanja blještavog uspona koju je presjekla tragična, slijepa i apsurdna smrt.
Kako u toj ravnoj, naglo presječenoj liniji pozlate pronaći opipljivu, ljudsku dramu? Ekipa “Dražena” donijela je – ukratko – niz kreativnih i dramaturških odluka s kojima se može prepirati. No – ne bih im bio u koži, jer su se latili zadatka koji je težak, ako ne nemoguć. “Dražen” nije najbolji film na svijetu, ali teško mi je zamisliti da se o košarkaševu životu može snimiti bolji. Jurica Pavičić za Jutarnji. Pogledajte što kažu na Forumu.
Hrvatsko društvo filmskih djelatnika odabralo je igrani film ‘Tereza37’ Danila Šerbedžije za hrvatskog kandidata za američku filmsku nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma. Šanse za domaći film male s obzirom na budžete koji se dobivaju za lobiranje, smatra Šerbedžija. Jače kinematografije poput Njemačke, Poljske, Rusije, skandinavskih zemalja, troše milijune na lobiranje. Hrvatski film može zakupiti dvoranu za dva ili tri prikazivanja, oni za dvadesetak, mogu napraviti veće zabave i catering, puno vremena provesti na sastancima, slati puno više promotivnih materijala, davati više intervjua, zakupiti više stranica u Hollywood Reporteru. Slobodna…
Ovogodišnja dodjela nagrada na 67. Pulskom filmskom festivalu protekla je u znaku obitelji Šerbedžija. Danilo Šerbedžija, 49-godišnjak, dobio je Zlatnu Arenu za najbolji film festivala Tereza37, dok je njegov otac Rade Šerbedžija dobitnik Zlatne Arene za glavnu mušku ulogu Petra Hektorovića u filmu Ribanje i ribarsko prigovaranje, redatelja Milana Trenca. Osim toga film Tereza37 dobio je još pet Zlatnih Arena. Danilo Šerbedžija dobio je Zlatnu Arenu za režiju. Sa njim je razgovarao Mladen Pleše za Telegram: Nisam uspješan u žicanju love, ovisim isključivo o sposobnostima producenta. Film je znate skup posao, ljudi imaju krive predodžbe pa kad pročitaju da je netko dobio 5 milijuna za film, znaju reći dobio je naš novac. No taj novac nije dobio redatelj nego se on troši na snimanje filma, od toga živi najmanje stotinjak obitelji. Osim toga filmska industrija isprepletena je s toliko drugih industrija da se taj novac uvijek vrati od kud je došao. Samo mali postotak redatelja dobije svoj honorar, Nijemci su napravili zanimljivu strudiju po kojoj je ispalo da prosječni europski redatelj zaradi otprilike kao jedna spremačica.
Nagrađeni film ‘Tereza37’ govori o ženi koja je deset godina u braku s pomorcem Markom i upravo je imala četvrti spontani pobačaj. Pod pritiskom okoline, roditelja i mlađe sestre, koja ima već troje djece, Tereza počne preispitivati svoj život, brak i ostale odnose te konačno odluči okrenuti novi list. Dok ona upoznaje nove muškarce, mi upoznajemo novu, pomalo arogantnu i sebičnu Terezu. Njezino ponašanje pokrenut će niz posljedica koje će joj promijeniti život, možda ne nabolje, ali svakako u duhu novostečene slobode kojoj se odlučila prepustiti. T-portal…
Zaista volim svoj posao i mislim da je režija najljepši posao kojim se čovjek može baviti, ali osjećaj kad si na bini s prijateljima i sviraš je iznad svakog drugog! Nema osjećaja ljepšeg od tog trenutka – priča Danilo Šerbedžija.
To što vas priča drži intenzivno zahvaljujemo odličnom scenariju Lane Barić, koja je zakoračila u prostore potpuno nepoznate domaćem filmu, a pritom je sebi stvorila ulogu kakvu joj dosad nisu ponudili. Znamo je kao patnicu iz tjeskobnih drama “Šuti” i “Ti me nosiš”, no ovdje je malo drukčija situacija: isprva vam se čini da se ponavlja stara matrica dok glumi ženu koja je četvrti put pobacila, međutim, kad odluči prekinuti taj niz, mora promijeniti i ponašanje… Nesumnjivo, odlično zaokružena drama koja bi u kinima (ukoliko se ta uskoro otvore) mogla privući solidan broj gledatelja. Komentira Nenad Polimac za Jutarnji list
Tereza je mlada udana žena koja ima životne probleme – kakve, a i kako će se s njima izboriti za svoj identitet i sreću – to nerado otkriva redatelj filma “Tereza 37” Danilo Šerbedžija. Ali pokazat će nam to Lana Barić, prvakinja zagrebačkog HNK, u glavnoj ulozi Tereze, koja je ujedno i scenaristica filma koji se čeka s nestrpljenjem. Jutarnji list
Četiri hrvatska filma bit će prikazana u glavnom natjecateljskom programu Zagreb film festivala koji se održava za točno mjesec dana: ‘Ne gledaj mi u pijat’, dugometražni debi redateljice Hane Jušić, ‘Trampolin’ renomirane hrvatske dokumentaristice Katarine Zrinke Matijević, kao i dvije manjinske produkcije – ‘Oslobođenje Skoplja’, zajednički redateljski pothvat Rade i Danila Šerbedžije te gruzijski ‘Kuća drugih’ redateljice Russudan Glurjidze. Sve skupa bit će prikazano više od stotinu filmova. Monitor