Možda je samo Gene Hackman kasnije od velikih glumaca imao približno takvu prirodnost pred kamerom, a možda i nije nitko. To nije gluma, nije drama, to je pravi čovjek od krvi i mesa u svakoj ulozi. Srećom, tada filmovi nisu rađeni kao 3D, inače bi mu publika u kinu počela odgovarati na replike i dobacivati, misleći da je tu, u prostoriji. Kada pitate glumačke generacije koje su stasale sedamdesetih naovamo, reći će da je Marlon Brando broj 1 i da im je bio uzor, oni okrenuti ka kazalištu pored filma izdvojit će uvijek Laurencea Oliviera, međutim stara holivudska garda nije imala dilemu. Humphrey Bogart, Clark Gable, James Cagney, John Ford, Richard Widmark, i naravno Katharine Hepburn, svi su bili složni – boljeg od Spencera Tracyja jednostavno – nema. Index