Povodom reizdanja zbirke Slavenke Drakulić Oni ne bi ni mrava zgazili, izvještaje sa suđenja ratnim zločincima u Haagu. Autorica pokazuje banalnost zla: počinitelji genocida i masovnih silovanja bili su obični ljudi – susjedi, prijatelji, hobisti – koji su u ratu postali zločinci. Demistificirajući ih, Drakulić upozorava da se nasilje rađa iz okolnosti, a ne iz “čudovišta.” Iako knjiga sadrži i slabije eseje s pretjeranom sentimentalnošću, najjača je u prikazivanju kako dehumanizacija i etnička mržnja nastaju političkom manipulacijom. Pouka: nitko “ne bi ni mrava zgazio” – dok ne dođe pravi trenutak. Hana Samaržija za Ideje

Nije Srbija sigurna kuća samo za obične ubojice i trgovce drogom, već i za mnogo opasnije zlikovce. U njoj se skrivaju jer se tamo osjećaju sigurno. Od 2014. godine do danas u Srbiji je počinjeno 98 ubojstava u obračunima kriminalnih klanova, a riješeno ih je samo osam. Čak je i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović priznao da je Srbija poželjna destinacija za mafijaše. Kako piše Al Jazeera, danas se u Srbiji skriva i ubojica tuzlanske mladosti Novak Đukić.

Srbija nastavlja veličati ratne zločince i ne surađuje u potpunosti s Haškim sudom, glasi zaključak najnovijeg izvješća koje je sud uputio UN-u. ICTY izražava žaljenje što je „Srbija skrenula s puta pune suradnje s tribunalom“, ne izvršivši uhidbene naloge za troje optuženika iz Srbije. Index