Kroz vlastito iskustvo, obilježeno ratnim traumama, obiteljskim brigama i dugogodišnjim prekovremenim radom, opisao je kako je burnout sistemska, psihosomatska bolest koja se ne rješava kratkim odmorom. To nije jedan sustav i jedan organ, i kako kaže, čim je nešto sistemski, zapadna medicina ima problem s time stoga što je ona simptomatska i fragmentirana. Kada ste samo iscrpljeni možete se odmoriti, ali kada izgorite to je nešto što traje i treba vremena. Nakon dva teška razdoblja izgaranja, otkaza, zdravstvenog sloma i razvoda, odlučio je potpuno promijeniti život. Iskustvo je pretočio u knjigu kako bi pomogao drugima. HRT, Jutarnji

Istraživanje Alma Career Croatia na više od 1000 ispitanika pokazuje da 61% zaposlenih često osjeća stres, a 31% ga doživljava stalno, što je porast u odnosu na 2022. Najizloženiji su mlađi od 25 godina (73%), dok ga najmanje prijavljuju stariji od 58 (58%). Stres najčešće uzrokuje gubitak motivacije, iscrpljenost i pad koncentracije, a prelijeva se i na privatni život — 85% kući dolazi bez energije, 60% odustaje od hobija, a 46% ima problema sa spavanjem. Poslovni

U kulturi rada koja sve pretvara u zadatak, self-care se lako pretvara u mikromenadžiranje vlastite ranjivosti. U kontekstu neoliberalnog kapitalizma, self-care više nije prostor odmora, regeneracije ili oslobađanja, nego još jedan zadatak u nizu, još jedna to-do stavka koja zahtijeva vrijeme, disciplinu i emocionalni angažman. U takvom sustavu,  briga o sebi se više ne shvaća kao briga za vlastito zdravlje i dostojanstvo u otporu prema opresivnim strukturama, onako kako ga je zagovarala Audre Lorde, već kao novi oblik imperativa: moraš se pobrinuti za sebe da bi ostala produktivna, dostupna i funkcionalna – za posao, za druge, za sistem. U svojim ranim oblicima, praksa brige o sebi nije bila wellness trend nego politička nužnost – alat za preživljavanje marginaliziranih grupa. Brinuti za sebe značilo je i brinuti o zajednici, boriti se protiv sustava koji te želi iscrpiti ili izbrisati.

Self-care kakav nam se trenutačno promovira daleko je od brige o sebi i ideje političkog rata, naprotiv, funkcionira kao kompenzacijski mehanizam unutar sustava koji normalizira iscrpljenost, a iz “brige o sebi” radi tržišnu nišu. Ono što je nekad bio radikalni čin otpora danas često postaje individualizirana odgovornost za kolektivno proizvedeni burnout. Kulturpunkt

Mladi zaposlenici u Njemačkoj suočavaju se s ozbiljnim psihičkim problemima: gotovo svaki treći ima simptome depresije, a burnout prijeti cijeloj generaciji koju je pandemija zatekla u školskim i studentskim klupama – online. DAK-ovo istraživanje pokazuje da generacijski sukobi i stres najviše pogađaju zdravstveni i obrazovni sektor. Mladi često idu na bolovanje zbog manjih simptoma, ali i rade bolesni iz straha. Stručnjaci pozivaju poslodavce na veću podršku i međugeneracijsko povezivanje. DW

Burnout je ozbiljno stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti, a često je posljedica dugotrajnog stresa. Nije samo “umor”, već stanje koje može imati teške zdravstvene posljedice, upozorava Krunoslav Nujić u podcastu PSIHOLOGiJA. Prevencija počinje od pojedinca kroz mikro-pauze i kvalitetno vrijeme izvan posla, no odgovornost leži i na poslodavcima. Burnout je znak da životni smjer treba promijeniti – jer nijedna karijera ne vrijedi više od zdravlja. Ako ne stanete na vrijeme, moglo bi biti kasno. HRT

Digitalizacija i sve što sa sobom nosi tjera današnje menadžere da u poslovnom smislu trče sve brže. Kao hrčci u kotaču. Od njih se traži da imaju supermoći u inovativnosti, digitalnoj transformaciji, tetošenju zaposlenika, zadovoljavanju kriterija ESG-a, samoobrazovanju… Nije čudno što mnogi ‘puknu ko kokice‘. Ne može ni natprosječan ljudski mozak slijediti brzinu kojom digitalizacija transformira biznis. A onda cijele poslovne zajednice upadaju u ‘hrčkovu zamku‘. Svaki u svom biznisu ubrzava procese. Svi nastoje biti što brži i cijelo vrijeme na raspolaganju. Generacije menadžera pred mirovinu često svoje 20-ak godina mlađe nasljednike ocjenjuju kao neotporne. Svako malo neki završi u burnoutu. Koliko god mi stariji prolazili kroz velike izazove, oni su dolazili i prolazili. Ove mlađe sustiglo je digitalno prokletstvo. A njegovoj vladavini ne nazire se kraj. Miodrag Šajatović za Lider.

Franki su upozorenje bili anksioznost i panični napadaji. O sagorijevanju na poslu sve se više priča, pišu se i knjige. No, društvo još uvijek kao da nije dovoljno svjesno, misleći da se radi o lijenosti i neradu. No, kako je sve više ljudi pogođeno istim, sve manje ta tema postaje tabu. HRT

Važno je biti svjestan prvih znakova koji upućuju na to da je vrijeme za reakciju i ponovno uspostavljanje ravnoteže. Jedan od prvih znakova je kronični umor i iscrpljenost. Ako se redovito budite umorni, čak i nakon kvalitetnog sna, to može biti signal da ste preopterećeni. Stalni umor jedan je od prvih znakova da poslovne obveze premašuju vaše kapacitete. Povećani stres i anksioznost također su jasni pokazatelji. Osjećaj neprestanog pritiska, nervoze ili anksioznosti može ukazivati na manjak balansa. Stres koji proizlazi iz posla može se preliti u osobni život, stvarajući osjećaj konstantne napetosti. Još jedan važan pokazatelj je smanjena produktivnost i motivacija. Za suzbijanje ili barem ublaažavanje simptoma važna je zdrava i uravnotežena prehrana, tjelesna aktivnost… Lider

Jedan od blagih načina na koji reći ‘ne‘ ili pokazati nadređenom da imate previše posla i da ne možete sve je – tražiti pomoć. Ovo bi se moglo nazvati i prevencijom. Naime, prije nego uopće dođe do mogućnosti da doživite burnout, potpuno je u redu reći da nešto ne možete sami, reći da ćete ih sami teško uklopiti u ostali posao i zatražiti pomoć. Nadalje, potrebno je razgovarati s nadređenim na stresno razdoblje i na pretjerano radno opterećenje. Međuim, zaposlenici koji se stalno osjećaju preopterećeni na poslu možda morati napraviti korak koji se svima na prvu čini jako teškim, a to je promijeniti radnu sredinu. Lider

Poslovni burnout se najčešće javlja na pozicijama s visokom odgovornosti, ali nije rezerviran samo za direktore ili doktore. Pod velikim rizikom su i sva zanimanja u kojima se pomaže drugima​, poput medicinskih sestara, učitelja i nastavnika, socijalnih radnika i policajaca, no nijedno zanimanje nije izuzeto. Roditeljski burnout nastaje najčešće kod roditelja djece s posebnim potrebama, s kroničnim bolestima ili ovisnostima, ali može se dogoditi svakom roditelju koji nema dovoljno podrške. Što se tiče osobnih karakteristika, pregorijevanje zbog stresa najbrže nastaje kod ljudi koji su jako savjesni, kojima je važno sve raditi kako treba, pedantno i na vrijeme. Usto, rizik je veći i za one ljude kojima je poslovna ili roditeljska uloga jedino što im daje osjećaj osobne vrijednosti. Slobodna