“Birthing” je nevjerojatan album koji je Gira sa Swansima snimao u Berlinu, tjerajući sebe do maksimuma ili preko tog ruba zhvalajujući obilnim količinama kofeina i nikotina. Sve ne bi li dosegnuo šamanizam, mantričnost, hipnotičnost i svojevrstan zen do kojeg ne dolazi kroz tišinu nego, posve suprotno, kroz buku kakvom Swansi “melju” publiku na koncertima. Stilski, “Birthing” je album koji je i noise-rock zbog bučnosti i post-rock jer nitko ovako ne bi svirao rock kakav smo poznavali prije Swansa, a prog-rock jer formatom podsjeća na albume tog žanra iz 70-ih, ali i masivan komad eksperimentalne glazbe, pa i free jazza, barem po konstrukciji pojedinih kompozicija. No, važnije od toga u koje pretince spada “Birhting” svojevrsno je katarzično iskustvo koje slušatelj doživljava pri susretu s tim skladbama. Aleksandar Dragaš za Jutarnji pred subotnji koncert u Zagrebu.

Nastup u Zagrebu dolazi na krilima albuma ‘The Birthing‘, još jednog kraja još jednog ciklusa života i stvaranja Gire, vjerojatno posljednjeg – recimo to metaforično – anđela smrti rock glazbe. Anđeo nam u tekst nije sletio slučajno: kako je alfa i omega Swansa lijepo rekao Ivanu Laiću u razgovoru za Ravno do dna, Donald Trump je trenutno američki antikrist, a Gira bi onda, ma koliko mračna i zlokobna njegova glazba bila, u današnjem svijetu izvrnutom naopako predstavljao sile dobra koje se bukom, onom koja nikad ne prelazi u kakofoniju, već gotovo 45 godina suprotstavljaju silama zla. Bojan Stilin za tportal donosi i neke zanimljive crtice iz Girinog ne uvijek laganog života.

Swans se još jednom vraćaju u Zagreb, ovaj put na krilima svog aktualnog remek djela ‘The Birthing’ koje, navodno, označava kraj serije njihovih albuma posvećenih grandioznim orkestracijama i velikoj glasnoći. Ovo je visoko orkestrirana, iako često improvizirana glazba. Definitivno nije bučna. Glasnoća je sporedna težnjama zvuka. Mnogi zvukovi koje se čuje tijekom nastupa uživo zapravo nisu odsvirani. Ne slažem se da je iskustvo naše glazbe destruktivno. Namjera je čista, pozitivna radost kroz iskustvo zvuka – kaže Michael Gira za Ravno do dna pred nastup u Boogaloo-u 1.11. Kaže i kako je razočaran što je Trump (“Antikrist”) predsjednik SAD-a, uz optimističnu opasku kako smo preživjeli i veće kataklizme.

Po stilu, tematici i zvuku, novi album se ne razlikuje mnogo od svojih prethodnika objavljenih nakon ponovnog uzdizanja Swansa početkom prošlog desetljeća. “The Beggar” upravo svoje trajanje pretvara u ključno obilježje. Ono je ujedno i njegova najveća mana, jer da bi ga se zaista iskusilo mora mu se posvetiti mnogo više vremena nego što je većini dostupno. Ako ga preživite, pa možda čak i zavolite, imajte na umu da je najbolji način da ga se doživi tako da mu se podvrgnete uživo na razini glasnoće koju je nemoguće postići sa studijskom snimkom. Ako ste spremni na to, onda već sigurno znate da ćete imati priliku upravo to doživjeti ovog studenog u zagrebačkom kinu SC, a ako ga odsviraju jednako glasno kao prije mjesec dana u Ljubljani, sve će nas skupa majke tražiti u ruševinama kinodvorane. Ravno do dna

Swans u Kinu Šiška – najglasniji bend na svijetu