Za sve one koji se još uvijek živo sjećaju kako su hrvatski kandidati četiri godine uzastopno tavorili na dnu (2010. – 2013.) nakon čega je odlučeno da se Hrvatska povlači s Eurosonga (da bi se vratila 2016. nakon dvije godine nesudjelovanja), evo teksta koji se bavio sličnom situacijom u Jugoslaviji koja se nakon 1976. nije pojavila na Euroviziji sve do 1981. godine. Da smo u „Evroviziju“ godinama gledali kao jedinu i vrhunaravnu mogućnost afirmacije na evropskom planu, umjesto da je shvatimo kao neobaveznu međunarodnu televizijsku igru, poput većine ostalih ambicioznijih zabavno-glazbenih industrija, svjesnih da se, ako su sposobne, mogu nametnuti svijetu i drugim kanalima osim evrovizijskog. Ravno do dna
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Natječaj za „Pjesmu Evrovizije“ samo je jedna od onih beskorisnih zabavnoglazbenih manifestacija koje bi trebalo ignorirati ili ukinuti. Motivi što opravdavaju njezin opstanak sve su prije negoli muzičke naravi, što iz godine u godinu pokazuje katastrofalno nizak nivo izvedenih kompozicija. Uostalom, ako se one pišu isključivo da zadovolje ukuse žirija, sastavljenih od prosječnih konzumenata lakih nota, očito je da o nekoj umjetničkoj razini ne može biti ni govora. U takvim je okolnostima besmisleno očekivati da bi prvo mjesto na natječaju kao što je „Pjesma Evrovizije“ moglo zabavnoj glazbi zemlje pobjednice automatski donijeti nekakvo međunarodno priznanje. Uostalom, iskustva s tog natjecanja nas uvjeravaju da takvih slučajeva nije bilo. Pobjeda donosi stanovite koristi samo pojedincima – interpretatorima i autorima, a nije sigurno da li i oni mnogo profitiraju. Ravno do dna donosi tekst iz 1972. godine o Eurosongu. Te je godine pobijedila predstavnica Luxemburga.