“O-Mit” manchesterskih The Fall to i jest i nije – EP, izdan u sklopu obilježavanja 45. rođendana etikete Cherry Red Records, sačinjavaju četiri snimke koje 2013. nisu upale na album “Re-Mit”, od čega dvije predstavljaju alternativne verzije već postojećih pjesama. Svatko iole upoznatiji s opusom pokojnog i za mnoge od nas neprežaljenog Marka E. Smitha zna da su skladbe The Falla na koncertima, B-stranama singlova i bezbrojnim službenim ili poluslužbenim kompilacijama redovno dobivale ‘remakeove’, ponekad s bitno drugačijim tekstom, čak i muzikom. I Mark E. Smith je na „O-Mitu“ u dobroj formi, izmjenjujući svoju slavnu mizantropiju. Ravno do dna
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Ako u bilo kojoj mančesterskoj ulici bacite kamen, velika je šansa da ćete pogoditi nekog od bivših članova The Falla, stara je zajebancija koja vrlo uspješno ilustrira činjenicu da je kroz kultni bend Marka E. Smitha prošlo više od 130 ljudi. Britanski novinar Dave Simpson svojedobno je, dapače, krenuo u nemoguću misiju pronalaženja svakog od njih, što je i ovjekovječio u izuzetno zabavnoj knjizi “The Fallen” na čijim su stranicama mjesto dobili čak i oni koji su, poput menadžera Chemical Brothersa, u The Fallu svirali svega nekoliko sati.
Petorica s te opsežne liste lani su odlučili napraviti novi projekt House Of All koji dovodi u pitanje onu legendarnu Smithovu izjavu ako smo na pozornici ja i vaša baka na bongosima, to je The Fall. Naime, baš u skladu s njegovim pristupom glazbi, prema kojem muzičari najbolje od sebe daju kada ih se baci u vatru, bez ikakvih priprema i prethodnog planiranja, House Of All u studio su ušli s tek dva-tri nedovršena teksta, nemajući nikakvu ideju što će i kako odsvirati. Obitelj Marka E. Smitha putem medija i društvenih mreža se pobunila, bezrazložno ih optužujući da iskorištavaju nasljeđe The Falla, no uvjeren sam da bi on bio itekako zadovoljan. Premda im to vjerojatno nikada ne bi priznao. Ravno do dna o odličnom albumu.
“Filtrirani kroz šarm pjesnika radničke klase, kakav je Mark E. Smith uvijek bio i ostao, utjecaji tada popularnih pokreta poput madchestera ili drum ‘n’ bassa utkani su izričaj benda jednakom lakoćom kojom su Victoriju The Kinksa pretvorili u jedan od svojih zaštitnih znakova u osamdesetima… Uvijek operirajući na rubu između undergrounda i mainstreama, The Fall su tijekom godina izgradili kultni status i čvrstu fanovsku bazu”, piše Karlo Rafaneli o upravo preminulom vođi britanskog benda. Arteist
Mak E. Smith je bezobrazni, odvratni, neodgojeni, sebični, egocentrični, umišljeni, arogantni i bahati starac kojeg jednostavno morate voljeti. Zamislite ofucalog, ostarjelog Delboya iz Mućki, odjenite ga u kožnjak, stavite tri mikrofona ispred njega i dobit ćete sliku čovjeka koji je prije 30-ak godina pokrenuo The Fall – pisao je to Čovjek koji je buljio u ekran nakon što je bend nastupio na prvom Terraneo festivalu. Dotični gospodin ovog je tjedna umro. Mnogi se opraštaju od njega – Pitchfork, Independent koji nabraja njegove smiješne izjave, te Noisey koji pokazuje kako je Smitha teško bilo intervjuirati.