Album “Treći svijet” nije bio veliki hit kad je izvorno objavljen, prečudna je u vrijeme novog vala bila njegova tekstura spletena od utjecaja iz raznih krajeva svijeta zbog koje je zvučao kao soundtrack pustolovina Corta Maltesea, ali do danas, kad je takav pristup postao cijenjen, mnogi ga smatraju jednim od najboljih jugoslavenskih albuma. S Oremovićevim dokumentarcem, može se reći da je album dobio i film kakav zaslužuje, a paralelno s objavom i sam film je dobio vlastiti soundtrack, golemu svaštaru na čak tri ploče koja istovremeno pokušava funkcionirati kao svojevrsna “Best of” kompilacija s posebnim težištem na prva dva albuma.

ok Rundeku “Treći svijet” predstavlja onaj različit od “ovog svjeta” i “onog drugog svjeta” na koji valjda odlazimo nakon boravka na zemlji, Sacher će pričati o svijetu koji “nije Hollywood, a nije ni Mosfilm”. Tako dolazimo do zaključka da pravi “treći svijet” na kraju nije niti Sacherov “Treći svijet”, niti onaj Rundekov, već neki treći. Koji nastaje iz sukoba ili kolaboracije njihovih trećih svjetova. Ivan Laić za Ravno do dna. Tema za film je otvorena na podforumu Glazba.

Izraz uncanny resemblance u engleskom jeziku odnosi se na zapanjujuću ili nevjerojatnu sličnost između dvije ili više stvari koja je toliko izvanredna ili iznenađujuća da djeluje jezivo ili uznemirujuće. To je obično i pojam koji se koristi kad u nekom filmu glumac “skine” stvarnu osobu toliko dobro da na trenutke zaboravite da to što gledate nije ta osoba nego glumac. U Chalametovom slučaju, glumac je trebao naučiti svirati gitaru (zlobnici bi rekli da mu nije trebalo mnogo da dosegne Dylanovu razinu, ali zlobnici nemaju pojma).

Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima. To ne znači da su ove pjesme bezvrijedne; u njih je uloženo mnogo truda i dobro je da postoje njihovi zapisi, no pitanje je koliko će puta čovjek odlučiti poslušati kopiju nečega, koliko god solidnu, prije nego što se vrati pravoj stvari. Ivan Laić za Ravno do dna

Glavno pitanje za sve vas je jeste li gledali jedan od prvih horor filmova “Kabinet doktora Caligarija” iz davne 1920. u režiji njemačkog Robert Weinea koji je, između ostalog, imao veliki utjecaj na Davida Bowiea, Peter Murphyja i Klaus Nomija? Od prije više 100 godina, prije Hitlerove ere, nijemi film za koji je uloženo tada ogromnih 12 i pol tisuća dolara, a zaradio je samo skromnih, nepunih 5 tisuća jer je svijet još uvijek bio pod dojmovima Prvog svijetskog rata i ignoriranja njemačke kinematografije. Nekadašnji član Kraftwerka se prihvatio opsežnog zadatka da u svome studiju u Hamburgu napravi novi soundtrack, a ovo je rezultat. Terapija

Možda jedan od najpoznatijih soundtrackova je onaj za film Amelie koji je skladao Yann Tiersen, a koji tako lijepo dočarava dušu Pariza. Jedan od redatelja koji slaže odlične soudtrackove je Quentin Tarantino, a iako je muzika u svakom njegovom filmu posebna, najprepoznatljiva je pjesma Misirlou Dicka Dalea iz filma Pulp Fiction. Kultiviši se

Esej: Od ‘Baby Driver’ do ‘Atomic Blonde’ – kako je streaming spasio soundtrack

Glazbenici biraju svoje plejliste za omiljene zabavne aktivnosti