Novi film “Asteroid City” Wesa Andersona, američkog redatelja, scenarista i producenta koji je poznat po jedinstvenom redateljskom stilu, uvijek prisutnom humoru te pomalo neobičnim pričama u koje pozicionira jednako tako neobične i zanimljive likove, stiže u hrvatska kina. Radnja filma smještena je u 1950.- e u SAD-u, a prati djecu i roditelje koji dolaze u pustinjski grad na Junior Stargazer/Space Cadet konvenciju koja okuplja astronome, nastavnike, obitelji tinejdžera zainteresiranih za astronomiju te vojsku. Svi oni očekuju ugodno druženje protkano zajedništvom i natjecanjem u znanju, no umjesto toga svjedoče kaosu nakon što je konvencija prekinuta zbog “događaja koji mijenjaju svijet”. Novilist
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
“I still don’t understand the play”, kaže lik Jasona Schwartzmana, a Adrien Brody mu odgovori “Doesn’t matter. Just keep telling the story”. Ova razmjena između dva lika savršeno opisuje cijelu atmosferu filma. Asteroid City je priča unutar priče s dosjetljivim dijalozima, kadrovima koji su toliko predivni da vam izazovu osjećaj sreće, zvjezdanom postavom i briljantnom glumom. Sve može zvučati malo zbunjujuće jer se isprepliću dvije priče koje su zapravo, kao što smo i rekli, priča unutar priče. Tako primjerice, Scarlett Johansson glumi glumicu koja glumi glumicu koja glumi glumicu (čija priča neodoljivo podsjeća na životnu Marilyn Monroe). Ipak, Wesove komedije uvijek imaju dublje značenje i poruku. Journal
Kad kažem ‘zamorno’ ne mislim nužno ni loše ni glupo, ali ne mislim bogme ni dobro i pametno. Osim što se Anderson toliko trudi da bude pametan, referencijalan i METACITATAN tako da svakog normalnog gledatelja zaboli kosa. Sve mora imati veze s nečim drugim, sve se mora izraziti kroz referencu na nešto treće, nijedna se emocija ne smije izraziti, nego se treba prikazati u obliku nekog zastarjelog uređaja, ispeglane košulje ili mrtvo-ozbiljno izgovorene rečenice kojoj bi se u svakom drugom filmu ljudi nasmijali jer je previše patetična. Poanta filma, kao i uvijek kod Wesa, vrti se oko smisla života, s tim da to ovdje i drito kaže preko nekoliko puta u dijalogu, Wes misli da je duhovit, iako nije i tak. Zijev. Zrinka Pavlić za tportal.