Novi podaci ureda Destatis otkrivaju preokret trenda: prošle godine iz Njemačke se iselilo preko 22.000 Hrvata, dok ih je uselilo tek oko 11.000. Glavni uzroci su duboka kriza u građevinskom sektoru i autoindustriji, zbog čega novac više nije dovoljan motiv za ostanak. Dok se mnogi, poput obitelji Krtalić koja je nešto ispričala za Dnevnik, vraćaju u domovinu unatoč birokratskim izazovima odjave, drugi sreću traže u trećim zemljama. U posljednje tri godine u Hrvatsku se vratilo više od 14.500 građana, potvrđujući da “obećana zemlja” polako gubi svoj sjaj. Poslovni… Neki osjećaju krizu u poslovanju, od građevinarstva do automobilske industrije. Međutim,  statistiku ulaze i oni s dvojnim državljanstvima, pa je moguće da u Hrvatskoj nikad nisu živjeli, niti su se ovdje vratili. Index

U Njemačkoj 10.500 Hrvata manje nego prije dvije godine

Hrvatska i dalje prednjači u EU po udjelu doznaka u BDP-u, koji iznosi preko 7%. U prvih devet mjeseci 2024. iz inozemstva je stiglo 4,64 milijarde eura, najviše iz Njemačke. Iako ekonomski izazovi u Europi mogu usporiti rast doznaka, analitičari ne očekuju njihov drastičan pad ni ozbiljne posljedice za gospodarstvo. Razlog? Iseljenici šalju manje novca jer sele cijele obitelji, a socijalni sustavi država poput Njemačke ublažavaju ekonomske šokove. Ukratko, gastarbajteri drže standard, ali nisu jedini stup ekonomije. Lider

Hrvatska je i u 2023. godini bila financijski najovisnija članica Europske unije o privatnim doznakama i osobnim transferima iz inozemstva, koji su lani dosegnuli 7,2 posto hrvatskog BDP-a ili 5,61 milijardu eura, pokazuju podaci Eurostata. Transferi na privatne račune građana uključuju radničke doznake ili druge oblike pomoći, plaće privremeno zaposlenih u inozemstvu te mirovine koje se iz inozemstva isplaćuju ljudima koji borave u Hrvatskoj. Eurostat ističe da su tijekom 2023. godine rezidenti EU poslali u svoje matične države izvan EU 51 milijardu eura, što je povećanje od osam posto na godišnjoj razini Dominirale su doznake iz Njemačke, potom Irske, Nizozemske, Austrije i Slovenije. Uz Hrvatsku Latvija, Luksemburg i Rumunjska bile su najviše ovisne o priljevima osobnih transfera i naknada zaposlenima u EU u 2023. godini. Večernji

Njemačka sve više gubi sjaj “obećane zemlje” za hrvatske građevinske radnike, tvrde sindikati i poslodavci, zato što su primanja u Hrvatskoj nakon potpisivanja kolektivnog ugovora znatno porasla, dok u krizom načetoj Njemačkoj rastu životni troškovi. Njemački ured za statistiku objavio je u izvješću o migracijama preko njihove granice za 2023. godinu da je u tu zemlju stiglo 20.604 građana Hrvatske, a otišao je 24.241. Godinu dana ranije ušlo ih je 24.991, a otišlo 24.001, dok je 2021. godine 28.457 građana s hrvatskim dokumentima došlo u Njemačku, a “sidro je diglo” njih 23.475. Ti brojevi potvrđuju da sve više Hrvata odlazi iz zemlje koja je desetljećima bila magnet za one koji su htjeli zaraditi više nego u Hrvatskoj. Poslovni

Njemačka je svoje gastarbajtere bila prisiljena uvoziti zbog nagloga gospodarskog uzleta nedugo nakon 2. svjetskog rata, ali i činjenice da je u tom ratu poginulo oko 6,5 milijuna Nijemaca – oko 10 posto prijeratne populacije. Uz golem ekonomski rast naglo se povećavao i broj visokoobrazovanog stanovništva i otvarala su se bolja radna mjesta. Ona su bila rezervirana za Nijemce, a za teške i slabo plaćene, “prljave” poslove više nije bilo domaćih ljudi. Nitko u Njemačkoj u to doba nije ni pomišljao da će pridošli strani radnici trajno ostati – ni Nijemci, a ni sami stranci. I Savezna Republika Njemačka i gastarbajteri pretpostavljali su da će njihov boravak u Njemačkoj biti kratak. Ta pogrešna procjena dovela je do mnogih problema s kojima se Njemačka i danas suočava. Dugoročnu integraciju tadašnji njemački političari nisu planirali niti su osmislili dugoročnu migrantsku politiku. Poslovni

Naknade hrvatskim radnicima iz inozemstva, a posebice doznake što ih građani zaposleni diljem svijeta šalju u gotovini i neformalnim kanalima svojim obiteljima i prijateljima već godinama imaju na potrošnju i makroekonomsku stabilnost u Hrvatskoj znatno veći utjecaj nego u većini ostalih članica EU. U prva dva tromjesečja radničke su doznake bile ukupno milijardu i 745 milijuna eura, dok je u isto vrijeme prihod koji je država ostvarila od dolazaka inozemnih turista bio milijardu i 494 milijuna eura. To znači da su različitim kanalima naši radnici iz inozemstva u domovinu poslali 351 milijun eura, odnosno 23,5 posto, više nego što su na smještaj, hranu ili zabavu potrošili inozemni turisti. Novi list…

Hrvatski ‘gastarbajteri’ u 2017. su u domovinu poslali rekordnih 15,75 milijardi kuna. Iako se ne čini tako, to nikako nije dobra vijest. Za Jugoslaviju je ekonomska migracija bila dobra vijest. Zemlja je imala višak radne snage i tako je smanjivala nezaposlenost, emigranti su slali velike količine novca, u devizama koje su bivšoj državi bile potrebne. 1978. količina novca koji su iseljenici slali u Jugoslaviju prelazila je 51% vrijednosti izvoza jugoslavenske industrije. Danas doznake gastarbajtera pokrivaju svega 15-ak posto izvoza, no Hrvatska ubrzano gubi radnu snagu. Deutsche Welle

Rodbini i znancima novi gastarbajteri prošle godine su, prema podacima HNB-a, uplatili rekordnih 15,75 milijardi kuna ili oko 2,1 milijardu eura. To je oko 120 milijuna eura više nego godinu ranije. Još prije deset godina doznake iz inozemstva iznosile su oko 1,3 milijarde eura i nešto veći rast zabilježile su tek 2011. kad su dosegnule 1,5 milijardi eura. Slobodna

‘Izvoz’ radnika za SFRJ je naizgled bio win-win situacija. Kroz odušak emigracije zemlja je smanjivala pritisak nezaposlenih. Devizne doznake iz inozemstva poticale su lokalnu potrošnju, a država se k tomu riješila i dijela oporbenih bundžija. Ipak, za tadašnju SFRJ odlasci radnika predstavljali su permanentni izvor nelagode. Država koja se nazivala ‘zemljom radnih ljudi’ te koja je svoj legitimitet crpila iz činjenice da je otvorila tisuće radnih mjesta u ekonomiji koja je bila diversificirana kao nikada do tada, najednom se suočila s nelagodnom spoznajom da joj ‘radne ljude’ upošljava inozemni kapitalizam. Stoga se SFRJ tih godina prema ekonomskoj emigraciji ponaša kao bolesnik koji niječe bolest. Te se radnike uvijek optimistički naziva ‘radnicima na privremenom radu u inozemstvu’, piše Jurica Pavičić. Jutarnji