Oremović je film koncipirao tako da uvodni dio govori o različitim backgroundima dvojice autorski ključnih članova Haustora, Darka Rundeka i Srđana Sachera, potom slijedi kratak pregled razvoja benda do eponimnog albuma, da bi najviše prostora bilo posvećeno samom albumu, a sve zaključuje rad na snimanju spomenute dub verzije pjesme “Treći svijet”. Biografski uvod donosi široj javnosti nepoznate podatke o odrastanju Rundeka i Sachera. Oremovićev pogled bio bi intrigantniji da se dublje zagreblo u konflikte koji su svojedobno razdvojili Sachera i Rundeka, ali njih dvojica za to očito nisu bila nimalo raspoložena pa ni autor nije mogao, a ni trebao pod svaku cijenu ići za tim. Damir Radić za Novosti.

U napetosti između imaginacije i discipline, između slobodarskog Rundeka i strogog Sachera, redatelj Arsen Oremović pronašao je polazište za svoj novi film ‘Treći svijet’, dokumentarnu meditaciju o bendu koji je obilježio naše prostore, ispričanu kroz svojevrsnu suvremenu revalorizaciju njihova ključnog albuma ‘Treći svijet’ (1984.), ploču koja je u trenutku izlaska doživljena kao previše hermetična i neshvaćena, a koju se danas prepoznaje kao jedno od ključnih umjetničkih svjedočanstava tog doba, radikalno ispred svoga vremena. Oremović je svjestan da Haustor nije moguće svesti na biografiju ni na linearnu priču. Zato u ‘Trećem svijetu’ bira drukčiji put – onaj atmosfere, unutarnjeg jezika i pukotina u kojima nastaje umjetnost. Film je jednako portret benda koliko i meditacija o mašti, kreativnosti i društvu koje se koleba između solidarnosti i individualnog preživljavanja. Njihova dinamika je bendovska, ali i šira – ogledalo društva koje stalno oscilira između kaosa i reda. Upravo u toj napetosti nastaje energija, i to je snaga njihove glazbe, ali i puls filma, kaže u razgovoru autor filma za tportal.