Je li slučajno u ponedjeljak 17. studenoga 2025. oko 23 sata – samo tri tjedna uoči saborskog rata u vezi novih zakonskih paragrafa o prostornom uređenju, kojima država u tomu razvlašćuje jedinice lokalne samouprave – planuo požar na 11 od 16 katova Vjesnikova nebodera u Zagrebu, koji su 93 vatrogasca s 30 vozila bili obuzdali tek u srijedu 19. studenoga? Uzmimo da (ni)je slučajno. Da se samo radi o nepotvrđenoj tzv. teoriji zavjere, odnosno nečemu trećem, petom, desetom…

Vjesnikov kompleks – 60,96 posto državnog vlasništva na parceli od 32.435 četvornih metara između četiriju ulica u srcu Zagreba, prije 13 godina zajedno s neboderom procijenjene vrijednosti od oko 80 milijuna eura, prometno povezan s cijelim svijetom i dobro komunalno opremljen – građevinski je zalogaj kakav ne propušta ni jedan investicijski potkožen predator s vizijom.

Nađe li se pak Vjesnikov kompleks na državnomu „švedskom stolu“ – pa još bez nebodera, jer se nakon požara više „ne može obnoviti“, ponuda će građevinskim predatorima biti primamljivija. Upravo je taj neboder bio balvan u oku planerima „revitalizacije“ toga vrlo atraktivna dijela hrvatske metropole, jer je bio prirastao purgerskom srcu kao ključan, uz katedralu, neupitan i nedodirljiv simbol Zagreba. Marijan Vogrinec H-alter

Više puta si je premijer Andrej Plenković dopuštao nedopustivo političaru njegova ranga i na poziciji najmoćnijeg u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, koji ne bi smio u odnosu na medijske slobode prakticirati baš “demokraciju” à la Aleksandar Lukašenko u bjeloruskoj autokraciji. Nije njegovo direktivno solirati novinarima o čemu (ne) trebaju i kako pisati, već upravljati zemljom na što veće opće dobro i time zaslužiti pozitivne komentare, iz još jednog osvrta na Plenkovićevo diktiranje novinarima, ovaj put iz pera Marijana Vogrinca za H-alter.